Menu

Osvrt na 1. Obiteljski termin od 08.07.2017. do 15.07.2017.

Uzimate li za sebe ili se dajete? Gledate li se što dobivate ili što možete dati? Pitate li se što je tko učinio za vas ili kako možete služiti? Već na početku svoje zajedničke Krapanjske duhovne avanture na prvom obiteljskom tjednu, supružnici su se suočili sa ključnim pitanjem - živite li svoj brak kao ugovor ili kao savez? Razliku je pojasnio Petar Krešimir Hodžić, voditelj ureda HBK za obitelj koji je uz suprugu Rafaelu bio glavni predavač ovog obiteljskog tjedna. Kroz tjedan, supružnici su razmatrali o bračnim posudama koje valja zajednički puniti - ljubavi, suosjećanju, vjernosti, radosti, praštanju i strpljivosti. Sve to, naravno uz euharistiju kojom smo započinjali dan. Većini parova najdojmljivija bila je "Bračna inventura", kroz koju su temeljito preispitali sve aspekte braka - od osobne spremnosti na prilagodbu, preko pogleda na vjeru i odgoj, pa sve do spolnosti u braku. Rezultati inventure neke su ugodno iznenadili dok su druge duboko potresli. No, riječi ohrabrenja stizale su u pravi tren. Uz duhovne razgovore, svećenici su marljivo ispovijedali cijeli tjedan, a utjeha je dolazila i kroz snažna svjedočanstva kursiljista. Iz osobnih primjera čuli smo o izazovima roditeljstva i karijere, majčinskom i očinskom pozivu, komunikaciji među partnerima i liječenju obiteljskih rana. Svjedočili su i sami rektori obiteljskog termina, Senka i Mirko Miloloža iz čijeg dirljivog primjera smo naučili kako se dobro posvađati, ali i kako praštati.

Dok su parovi radili na sebi i svome odnosu, djeca su uživala u krapanjskoj prirodi s omiljenim, uvijek nasmijanim tetama čuvalicama koje su im bile na raspolaganju gotovo cjelodnevno.
A da ne nedostaje romantike, pobrinuo se sam Gospodin. Spektakularnim zalaskom sunca ispratio je parove na euharistiji posljednje večeri kada su obnovili bračne zavjete.
Punih srca otišli smo s Krapnja, svjesni da je i brak Gospodinova njiva na kojoj itekako valja raditi... ali i da se vrata promjene otvaraju samo iznutra.
Hvala svim animatorima na služenju: vlc. Ivan Grbešić, vlc. Davor Lukačević, Vlatka Kalinić, Martina i Zlatko Huljev, Ana i Matija Bunić, Duje Runje, Doroteja Kontrec, Stela Posavec, Petra Hudoletnjak.

Dojmovi:
Kroz ovaj tjedan najviše su me se dojmila predavanja koja su mi pomogla da uvidim nesavršenosti u svom odnosu sa suprugom, isto tako i upute koje nam pomažu da lakše svladamo male prepreke u istome. U svakom slučaju sam dobila i više nego sam očekivala. Zajedništvo u molitvi u duhu i za stolom. Nastojat ću ovo ponijeti gdje god idem jer mogu sve u Bogu koji me jača. U svetoj Euharistiji sam osjetila poseban mir koji je ispunio moje misli i osjećaje. Donijela sam više odluka: moliti zajedno obitelji, osobito ću njegovati bračnu molitvu i više ću moliti za svog supruga. Nastojat ću se sve više aktivirati u svojoj župi kako bih i njima prenijela bar dio ovog bogatstva koje sam dobila na Krapnju.
Najviše me dojmila Božja prisutnost i spoj Božje riječi i prirode. U tjedan dana osjetio sam mir, a što mi nedostaje unutar godine. Boravak u Emausu ostvario je sva moja očekivanja, a u pogledu unutarnjeg mira nadrastao je moje viđenje i očekivanje. Čitavo vrijeme osjetio sam Božju blizinu u ponašanju obitelji i zajedništvu. Svakako da su odluke koje sam donio plod dobivenog Božjeg blagoslova. Predložio bih da se organizira tjedan očeva i sinova, jer se slažem da je to ključ svih traženja unutar obitelji, a čemu je bila posvećena tema.
Najviše su me se dojmila svjedočanstva parova koji su posvjedočili da je život po uzoru na Svetu Obitelj moguć. Dojmilo me koliko ljudi svjedoče koliko žeđaju za Bogom i kako Bog nosi njih i obitelj kroz život. Osobno, to mi daje snage da nastavim hrabro s Gospodinom i ostvarim poziv kao muž i otac. Na početku boravak nije ispunio moja očekivanja, no samo zato jer su bila nerealna. Shvatio sam da obiteljski termin s djecom ne može biti kao studentski, da je dinamika susreta drugačija, ali svejedno vodi Duh Sveti. Najviše Božje prisutnosti osjetio sam s bračnim partnerom. U iskrenom razgovoru sa ženom, kroz bračnu inventuru oživio sam odnos sa ženom.
Emaus je oaza duhovnog, ali i svakodnevnog života, ali onakvog kakav bi zapravo trebao biti. Znao sam da predstoji preokret u ponašanju svakog od nas, ali je predanost i trud svih polaznika nadmašila moju maštu. Božja blizina bila je uočljiva i djelovala na sve nas, svi smo se trudili upiti u sebe osjećaje potpore i pomoći uronjen u neshvatljivu Božju ljubav. Mijenjati dobro i odlično nije lako jer je ovaj ljetni program Kursilja uspješan u svim svojim aspektima. De colores!
Moj boravak u Emausu mi je veliko obogaćenje i velika potpora u daljnjem životu kako za mene tako i za moju obitelj. Najviše me se dojmilo slavljenje Euharistije, slavljenje Boga, svjedočenje svećenika i bračnih parova. U svakodnevnom životu želim govoriti djelima kako je naš Bog velik i koliko nam ljuibavi daje u svakom trenutku u našim životima i u našim obiteljima. Želim da poput svetog Josipa znam i mogu voditi i zaštiti svoju obitelj, da budem poput svetog Josipa u svojoj obitelji i da nam Sveta Obitelj bude uzor.
Najviše su mi se svidjela svjedočenja i rad u grupama jer sam vidjela da i drugi imaju problema, ali da su oni uz Božju pomoć rješivi, uvidjela sam i greške koje radim te me iskustvo drugih i predavanja o tome kako postupiti u određenim situacijama, potaknulo da učinim sve što mogu da se popravim i da što više molim za sve što muči. Boravak ovdje je nadmašio moja očekivanja. Sve mi je bilo jako lijepo, smještaj, hrana, program. Puno sam naučila i stvarno napunila baterije. Božju blizinu najviše sam osjetila kroz svjedočenja i rad u grupama. Slušajući druge shvatila sam da je Bog bio i da će biti uz mene u svim teškim i sretni trenucima. Donijela sam odluku da ću se bolje ponašati prema mužu, djeci i da ću puno više moliti i prikazivati Bogu sve iz svog života, lijepo i ružno.
Boravak ovdje značio mi je puno. Povratak u sebe, svoje korijene, svoju duhovnost. Promišljanje o djetinjstvu, odrastanju, odnosu s mužem, roditeljstvu. Prijateljica i sestra su mi toplo preporučile da dođem, ali trebalo je nagovoriti muža. A i nakon toga što je on pristao i dalje ja nisam bila 100% sigurna da to želim, ali sam znala da trebam jer sam osjećala tugu i prazninu koju nisam znala popuniti. Očekivanja su i više nego ispunjena . Nisam očekivala toliko emocija i suza. Posebno su me se dojmila predavanja Petra Krešimira Hodžića o roditeljstvu. Osjetila sam potrebu ispovjediti se te sam na ispovijedi "dušu isplakala" i izgovorila stvari koje me već dugo tište. I malo pomalo kroz predavanja, druženja, razgovore i molitve došla sam do spoznaje čega mi još nedostaje i što mi treba. Bračna invenutura sa suprugom bila je korisna i pročišćavajuća.
Boravak u Emausu za mene je definitivno ispit savjesti. Na početku tjedna, odnosno prvih dana bilo je puno praznine, ravnodušnosti i straha istovremeno pa sam se čak pitala trebam li biti ovdje. Onda neka rečenica toliko "glasna" ili samo riječ u trenutku i sve sumnje nestanu. Prisutnost Duha Svetoga je prekrasna na ovom svetom mjestu. Još puno Krapnja treba moje srce, ali nije me strah danas jer nosim Krapnju sa sobom. Najviše Božje blizine dolazi k meni kroz iskrena svjedočanstva i Bogu hvala na tom nadahnuću.
Prije polaska na Krapanj bila sam svjesna koliko mi je potrebna Božja blizina, Njegov mir, radost, i ljubav. Prvih par dana osjećala sam se nemirno. Postupno je mir ulazio u moje srce, postajala sam sve više svjesna svojih propusta i nedostataka. Kroz temeljitu ispovijed, razgovor sa suprugom i mnoga predavanja dobila sam naputke kako se usavršiti u ljubavi i postati bolja osoba. Zahvaljujem svima koji su tome pridonijeli,ponajviše svećenicima, radu u skupinama, svome suprugu i svima koji su nesebično podijelili svoja iskustva. Boravak u Emausu je premašio moja očekivanja. Ovo mjesto mira, tišine, Božje blizine podsjetilo me na Edenski vrt u kojem je čovjek još prije svoga pada bio s Gospodinom. Obogatio je moj duhovni život, stekla su se nova prijateljstva, osjećala sam se kao da tu potpuno pripadam i mogu biti ono što jesam. Euharistija i klanjanje za mene su bili najsnažniji trenuci Božje blizine, razmatranje Svetog Pisma, kao i svakodnevne male stvari u odnosima s drugima u kojima je Bog prisutan. Donijela sam odluke da se trudim svakodnevno razmatrati Sveto Pismo barem pola sata i pokušati otići na klanjanje svakodnevno.

  • Ocijeni sadržaj
    (0 glasova)
  • Pročitano 150 puta

Notice: Undefined property: stdClass::$numOfComments in /home/kursiljo/public_html/templates/gk_startup/html/com_k2/templates/default/item.php on line 369

Napiši komentar

na vrh članka

Login