„Vi zajedno sjajite. Ali ne bi pojedinačno tako sjajili.“ Ovo je jedno promatranje koju je jedan krizmanik na krizmaničkom tečaju u župi sv. Marka Križevčanina podijelio sa rektorom Matejom. Rekao ju je u prolazu, nije ju dalje protumačio; ali nas animatore je ta izjava iz mnogo razloga potaknula. Ta izjava je zapravo ogledalo niti Kursilja, koja je i na ovom krizmaničkom tečaju došla do izdržaja. „Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, ondje sam i ja među njima.“ (Mt 18,20). Ili kako bi se u Kursilju „prevelo“ i napisalo na hudice: „Tražih Boga i ne nađoh ga. Tražoh sebe i ne nađoh se. Pođoh k bližnjem i tu smo se u troje našli.“ Taj primijećeni „sjaj“ potiče iz zajedništva i radosti koji su utemeljeni u Kristu. I upravo taj „sjaj“, to zajedništvo, ta radost su zarazni: Na prvi dan tečaja izraz na licu i u očima krizmanika su bili odbojnost, neraspoloženje, pa čak i neki nemir. Neki su na samom početku tečaja glasno komentirali i naveli razloge zašto drugi i treći dan tečaja neće dolaziti i kako imaju već dogovore i druge planove. No, kako se kaže: Ako želiš Boga nasmijati, pričaj mu o svojim planovima. Najavljeni planovi za vikend su se podložili interesu tečaja, za svjedočanstva animatora te za radove u grupi. Najavljena odsutnost od tečaja pretvorila se u prisutnost na tečaju od početka do kraja. Prvotna nezainteresiranost, odbojnost i skeptičnost pretvorili su se u otvorenost, zadovoljstvo, smijeh i sjajne oči.
Krizmanici su to u svojim dojmovima ukratko ovako opisali: „Posebno lijepo mi je bilo kada su pričali priče iz životnih iskustava jer sam tu osjetila nešto“; „Lijepa su mi bila svjedočanstva animatora i uživala sam ih slušati.“ „Animatori su kroz svoja svjedočanstva i teme prenijeli i Božju ljubav na nas.“
Konkretno govoreći, u Nikinom traganju za vrijednošču tjekom srednje škole su neki primjetili paralele u vlastitim životima. Tako je komentirala jedna krizmanica: „Posebno mi se dojmilo Nikino predavanje jer sam tu sebe prepoznala.“ Tin je obrazložio kako je kršćanski život drugačiji te kako vodi do ispunjenja. Nadovezajući se na to svjedočanstvo, jedan krizmanik je napisao: „Posebno mi je bilo slušati priče animatora iz stvarnog života i kako im je vjera promijenila život.“ Jedan drugi krizmanik je komentirao: „Bilo je vrlo zanimljivo i lijepo slušati o pričama drugih te kako je njima Bog djelovao u životu. Vrlo su mi interesantne takve priče temeljene na stvarnom životu gdje se Bog pojavljuje nevidljivo u vidljivim djelima.“ O predbračnoj čistoći su svjedočili supružnici Ines i Tomislav. Ta tema je potakla mnogo krizmanika. Tako jedan krizmanik piše u svojim dojmovima: „Naučio sam koliko je bitna predbračna čistoća i potaknulo me je na takav život.“ Matej je u svom svjedočanstvu konkretno podjelio sa kojim se zaprekama u svom životu suočavao i šta je njemu kralježnica u životu. Jedan krizmanik je u tom konktekstu istaknuo: „Lakše mi je bilo shvatiti i naučiti kad su pričali o svojim životnim primjerima.“ Govoreći o apostolatu, Marta je potakla i ohrabrila druge. Jedna krizmanica je naglasila: „Naučila sam kako i ja mogi biti apostol.“ Drugoj krizmanici je jedna rečenica ostala u dubokom sjećanju, kada je Marta citirala svoga djeda: „Vrijeme ne liječi nego ti daje priliku da dođeš do onog tko će te izlječiti.“ Svjedočanstva su krizamanicima pomogla „kako rasti u vjeri i biti radosni“ i kako „dovesti Boga u svoj život“.
Također se u radovima u grupi osjetila jedna velika promjena tijekom tečaja. Prvotna povučenost, pasivnost i tišina u prvim radovima u grupi pretvorili se u aktivno sudjelovanje, preispitivanje tema i dijeljenje mišljenja. Rad u grupi su krizmanici doživjeli kao: „posebno lijepo jer (su) mogli podijeliti neka svoja razmišljanja i doživljaje“ te su im „razgovori u grupi bile super“.
Dojmovi su za ova tri dana bili vrlo bogati te su krizmanici mnogo toga čuli i naučili. Možda će se nekima priče i razgovori samo kratkoročno dojmit, možda nekima dugoročno. No, jedna stvar je sigurna: Čovjek može zaboraviti šta je netko rekao, može zaboraviti šta je netko učinio, ali ne zaboravlja kako se osjećao i što je doživio. Da je tečaj potakao njihova srca pokuzuju njihove izjave:
„Posebno lijepo mi je bilo kad bi ekipa animatora ohrabrivala pojedinca prije nastupa. Tad sam ih baš vidio kao braću i sestre, međusobna podrška je predivna na ovom tečaju.“
„Posebno lijepo mi je bio taj osjećaj povezanosti između svih nas.“
„Zbližio sam se s Bogom“
„Osjetila sam da je Bog uvijek tu za nas i da nas voli.“
„Jednostavno mi je bilo predivno“
I tako je i ovaj tečaj završio sa jednom predivnom zajedničkom slikom koju na poseban način krase osmijesi i sjaj u licima krizmanika. De colores!
Dragica Udiljak
