U petak 24. siječnja 2025. godine, vesela ekipa animatora (Ivan, Nela, Dora, Lucija, Pavla, Patrik, Joško, Josip) pod vodstvom v.d. rektora Hrvoja (koji je bezrezervno uskočio jer je Anteu skršila viroza), u župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Stenjevcu, započela je krizmanički tečaj. Klasični raspored petkom koji donosi rezultate i ovaj put nije se mijenjao. Upoznavanje, “Drvenci” čitani po ulogama, svećenička tema “Tko sam ja?”, „Traganje za vrijednošću“ rad u grupi. Večer je završila s klanjanjem pred Presvetim.
Subota koja je započela pjesmom i
razgibavanjem, te zajedničkom jutarnjom molitvom, proletjela je, izmjenjujući
svjedočanstva, vlč Ivana i animatora te radovima u grupi. Ručak je bio za svaku
pohvalu (pohanci) , kao i svjedočanstvo gostujućeg para Filipa i Dore o „čistom
hodanju”. Mnogi polaznici su iskoristili mogućnost i anonimno postavili pitanja
na koja je naš par spremno odgovarao. Bilo je tu mnogo smijeha ali i
zamišljenih pogleda. Teme o ljubavi uvijek privuku pažnju.
Bilo je interesantno promatrati krizmanike koji su nakon teme pojurili u crkvu
gdje je uslijedila priprema za ispovijed te sam sakramenat pomirenja uz svirku
Patrika i Nele na gitari. Na samom kraju
okupili smo se na svetoj Misi koju je predvodio vlč. Ivan. Nekim krizmanicima
nije se dalo kući pa su se vratili u
pastoralni centar igrati stolni nogomet i stolni tenis.
Dirljivi trenutci dogodili su se na
posljednji dan tečaja, nakon zajedničke župne mise, kada su krizmanici svojim
roditeljima uručili pisma. Neke tate su
nevješto pokušale sakriti suze u očima.
Uslijedio je rastanak uz zajedničko
fotografiranje na vanjskom oltaru. Osmjesi, zagrljaji radost ispunila je
„Gospin park”. Osjetio sam duboku zahvalnost za završen još jedan tečaj. Svaki
na svoj način poseban. Lijepo je biti
umoran i ispunjen.
De colores!
