Skupilo se svijeta, njih 40ak, što sudionika, što animatora na ovom još jednom Malom tečaju radosnog kršćanstva za odrasle. Velika većina je prvi puta na duhovnoj obnovi i većina je prvi puta uopće čula za Kursiljo. Dovoljno je što je s nama velečasni Andrija od prvog dana, onda smo i mi animatori hrabriji sa istupima. Poput kakvog generala kojeg ništa ne može uplašiti. U ovoj je bitci za osmijeh i radost u Gajnicama, imamo i hrabre vojskovođe, kakve svijet nije vidio, bračni par Pivac koji su svojom odvažnošću ohrabrio mnoge sudionike da se uopce regrutiraju. Kao obično, naši sudionici ne očekuju ništa osim približavanja i probudbljivanja vlastite vjere. Što je to za iskusne animatore poput Ane i Jelene Vukadin i gospođe Ivanke, Zelića, Karamatića i Slonje.A Amelu,koja se s Kursiljom prošle godine suživila i donijela prekrasne plodove da i ne spominjem. Prva večer, totalno očekivani muk, dok je don Andrija pričao o tome Tko sam ja? Čak je koja suza kapunula dok su se čitali Drvenci. Ana je hrabro sa prvim laičkim svjedočanstvom iskoračila pred mnoštvo. Druga večer je posebno bila milosna nakon Amelinog i Valentovog svjedočanstava nakon kojih su se polako spuštale informacije u srca naših sudionika, grupe su se pomalo bolje upoznale i ohrabrile otvoriti svoje duše jedni pred drugima. Kada je subota počela, odmah rano ujutro sa gospođom Ivankom, koja je definitivno najviše srca dotakla, nije bilo suhog oka u njenom produbljivanju. U njoj smo vidjeli laika koji doslovce živi svoj život u skladu sa Duhom Svetim. Pred Bogom smo svi isti, ljubljena djeca Božja,no čak i među katolicima se može dogoditi da dođe jedan celebrity par poput obitelji Periš, koja je doslovce maknula jutarnju maglu i donijela sunce sa sobom u temi Teologiji tijela. E, tu su srca počela rasti polako shvaćajući da je u njima sva ljubav Božja. Jake zapreke smo čula od Josipa i Nikoline da bi definitivno subotu završili u suzama – radosnicama. Do kraja tog trećeg dana svi smo bili oduševljeni količinom ljubavi koja vlada u toj maloj dvorani u Gajnicama, u župi Josipa Radnika. Posebno moramo spomenuti župnika Branimira koji je toliko nesebično otvorio vrata župe i kuće i kuhinje, i ugostio nas sve. Možemo reći da nas je sv. Josip u Gajnicama nahranio i duhovno i fizički – najfinijm čobancem. Hvala, Josipe!
Nedjelja je bila prekrasna. Nitko nije htio doma, čak ni poslije svjedočenja bračnog para Zelić o njihovom apostolatu kojega žive. I kad smo napokon dočekali svetu Misu, dijeljenje križića i slikanje u crkvi, kao da smo bili tjedan dana na Krapnju u nekom terminu, svi su sve pozdravljali i svi su sve grlili. Jedan nadasve poseban doživljaj zajedništva u ovom dijelu Zagreba i početak – nastavak još jedne prekrasne priče.
Prijateljska zajednice u župi sv. Josip Radnik okuplja se na dogovor 8.2. 2025. U 18h.
Dojmovi sudionika:
– ustrajnost u vjeri, međusobna potpora, ljubav, pouzdanje u Božju ljubav, otvorenost svjedočenju
„samo je ljubav važna, mama, samo ljubav,..“ – rečenica koju je gospođi Ivanki rekao sin – najviše će mi ostati ova rečenica koju mi je u kratkom razgovoru rekla. Toliko snage i ljubavi u toj poruci! Prekrasno.
Hvala Vam na ovoj duhovnoj obnovi i dijelima ljubavi!
Vaš brat u Kristu – Roko
Jako me dirnulo svjedočanstvo gospođe Ivanke. Osjetila sam da Duh Sveti progovara. Ovo je prva Duhovna obnova na kojoj sam sudjelovala zajedno sa suprugom i to mi je jako drago da zajedno rastemo.
Drago mi je i vidjeti da i moji prijatelji zajedno s nama sudjeluju i rastu u vjeri.
Razgovor i ispovijed kod don Andrije me se jako dojmio i rasvijetlio neke moje osobne probleme i promišljanja. Predavanja don Andrije su jako zanimljiva. Neke sam stvari naučila, neke posvijestila.
Lijepo je bilo i s Anom raditi u grupi.
Tea Bekavac
Jako mi se svidio koncept, mislim da je jako približio Bogu i sjedinio saznanja, vjeru i iskustva koja sam imala. Nekako je sve dobilo smisao. Tečaj je dinamičan, nikako dosadan. Rad u malim skupinama je poseban blagoslov gdje se dodatno može razmotriti propovijed i učvrstiti se u vjeri.
Slava Isusu! I od srca hvala svima koji su organizirali tečaj i omogućili ovo iskustvo!
Ovo nosim sa sobom s tečaja – Bog NIKAD NIKAD NIKAD ne kasni!
Kad sam se prijavila na Kursiljo, nisam znala što očekivati… sada mogu samo reći jedno veliko HVALA!
Posebno su me dojmila svjedočanstva ljudi koji su to tako nesebično i iskreno podijelili s nama. Samo bi htjela istaknuti da sam se mogla pronaći u svakom svjedočanstvu (ako ne cijelom, onda djelićem koji mi je olakšao spoznajom da nisam sama i da smo svi isti). Sretna sam što sam spoznala da smo svi mi, takvi kakvi jesmo, djeca Božja i da nas On ljubi baš takve, sa svim manama i vrlinama. Sretna sam što nisam sama.
Veliko hvala svima Vama koji ste nam ovo omogućili!
Ivana
Ovaj tečaj mi je pomogao da se konačno oslobodim što će tko reći o meni. Shvatila sam da je sloboda vro važna da osjetim Božje poticaje služenja u svome braku. Da mi djeca ne budu teret nego da sam zahvalna Bogu što mi ih je dao. Osjetila sam da svaki dan zahvalim na svemu. I dobrom ručki i osmijehu.
Zahvalna sam na animatorima i voditeljima na njihovoj strpljivosti i prihvaćanju svih nas. Silno me se dojmilo svjedočanstvo svakog animatora. Svaki animator mi je otvorio oči srca i prepoznala sam svoje borbe u molitvi, u financijskoj sigurnosti.
I jako mi je bilo lijepo kad smo trebali prepoznati u svom životu zahvate Boga. Ne bih ništa promijenila nego samo naprijed.
Molite za mene da budem hrabra i svoja.
Barbara Dodić
Svaki susret je bogatstvo života koje nosimo u svojim obiteljima i dalje. Moj životni imenik je bogatiji za još 35-45 imena koja su mi darovana, koje ću se rado sjećati i moliti za njih i njihove obitelji.
Hvala ti Bože za braću i sestre sve i njihove životne puteve!
Od srca zahvalan brat Antun D
Ponijet ću doma 12 stanica bilješki s Tečaja. Tamo sam zapisao puno pitanja koja ću si ponavljati i za koja ću tražiti odgovor. Svakodnevno ću u svom danu, a i u svojoj prošlosti pokušavati osvijestiti Božje zahvate. U molitvu ću uvrstiti molbu za dar vjere. Misao koja me dojmila: „gdje je volja i molitva, sve ostalo će doći.“
Svjestan sam da imam još puno posla na sebi, ali ada sam na dobrom putu.
Marin Pavelić
