„Slavit ću te, o Bože, kralju moj, ime ću tvoje blagoslivljat uvijek i dovijeka“ (Ps 145) – otprilike ovo su emocije koje su me držale jučer a traju još i sada, nakon trinaeste Ultreye održane sinoć (19.12.) u župi Pohoda blažene Djevice Marije u Sisku.
Temu pod naslovom „BLAŽENSTVA – SRCE EVANĐELJA“ (prva četiri blaženstva, a iduća četiri će biti u narednoj Ultreyi) svjedočki je iznosila suradnica Kursilja Ivanka Samardžić. Doista, nemam riječi kojima bih mogla opisati ovaj susret.
Bila sam do sada na barem pedeset Ultreya, ali ovo je prva na kojoj sam doživjela da ne govori čovjek, nego da sam Bog progovara kroz Ivankina usta. Jedinstveno, meni gotovo pa nestvarno, nešto u skladu sa današnjim Evanđeljem (Lk 1,26-38) „Ta Bogu ništa nije nemoguće“, koji nas je obradovao jasnim doživljajem da smo jedno – svi ljubljena braća i sestre u Kristu. Ovo je temelj kojim je bila natopljena cijela atmosfera. Nadnaravno, neponovljivo, a opet, u srcu jedva čekam nastavak i, da se ponovi.
Ovo su pitanja na koja nam je Bog progovarao kroz Ivankina usta:
Blago siromasima u duhu, jer je njihovo kraljevstvo nebesko! – Ja sam vaša Istina koja oslobađa, a ne frustrira, vaša pravda koja ljubi a ne sudi, vaš mir koji vam nitko neće oduzeti, Ja mičem zapreke iz vašeg srca i moja ljubav uvijek vjerna ostaje.
Blago onima koji tuguju, jer će se utješiti! – Blagoslovljena vaša krhkost, ranjivost! Blagoslovljeni svi vaši gubici! Učinili su vas prijemčljivim za moju utjehu, otvorili prostore srca za moju blizinu.
Blago krotkima, jer će baštiniti zemlju! – Blago vama koji čeznete biti krotki po uzoru na mene, vi ćete baštiniti zemlju! Ja ću ukrotiti divljinu u vašim srcima, biti snaga vašim slabostima, biti svjetlo vašim zabludama.
Blago žednima i gladnima pravednosti, jer će se nasititi! (Mt 5,3-6) – moj Izvor je nepresušan. Samo dođite, jedite, pijte i drugima nosite! Kušajte radost zajedništva najprije samnom, a onda s braćom i sestrama.
Za svako od Blaženstava Ivanka je pronašla po tri primjera iz svoga života, kušnje kroz koje je prolazila, milost koju je Bog u njeno srce ulijevao, i plodove koji su iz toga proizlazili, a kroz koje smo mogli razumjeti puninu milosti življenja u svakom od ovih blaženstava. Poželjeli smo i mi živjeti u takvoj milosti kao i Ivanka. A ona će: svakome je dano, na nama je samo donijeti odluku, sve drugo čini Bog. Ta kraljevstvo Božje (Istina, Pravda, Mir, Ljubav) je tu, u nama i među nama, a na nama je za što ćemo se odlučiti.
Dugo, dugo, gotovo puna dva sata nakon Ivankinog svjedočenja ostali smo u žarkom bratskom i sestrinskom razgovoru željni napajati se sa Izvora. Bože, divan si! Bože, hvala ti na ovom iskustvu susreta na kojem si se očitovao živim svakom tamo prisutnom.
Još uvijek srce mi ne prestaje pjevati: „Slavit ću te, o Bože, kralju moj, ime ću tvoje blagoslivljat uvijek i dovijeka“ (Ps 145)
Osvrt napisala: Biserka Bodulić
