Isus u BETANIJI
Kao da iz prikrajka gledam Isusa u kući njegovih prijatelja Lazara, Marte i Marije.
Marija izlijeva libru dragocjene pomasti na noge Isusu. Moć je to spustiti se do dna pred drugim. Tako je i Isus oprao noge svojima.
Marija pokazuje tko joj je dragocjen.
Dragocjena pomast mogla je ostati zatvorena, ali tada kuća ne bi zamirisala. Tek kad je izlivena, darovana, sve miriši. Tek iz dijeljenja nastaje miris.
Ta gesta ljubavi dirnula je Isusa. I govori dokle ga je dirnula: do dodira smrti. Sam reče: ovo je za moj ukop. Kao da je rekao: Sad mogu umrijeti i biti pokopan. Za njega je smrt – ukop, izmjena ljubavi. Stoji zapisano kad je umirao: Predade duh svoj, život svoj. Mogu dati ono najdragocjenije: svoj život. Njegova smrt je predanje života, Trenutak davanja uklanja strah. Ništa drugo nije važno, ni zavidnost, ni dvoličnost drugih. Ljubav nadvladava strah. Taj ukop nije katastrofalan, Taj ukop miriše, Po mirisu ljubav se razlijeva. Lazar biva uskrišen, novi život nastaje. Iako nije bilo lako sestrama podnijeti Lazarovu bolest i smrt. Ali, Lazar postaje svjedok. Prijateljstvo stvara svjedoke. I nije se za čuditi da i njega odlučiše ubiti. Zato i nas ne zove više slugama, nego prijateljima i svjedocima.
I sve se to događa u kući prijatelja. Tu Krist navraća pred svoju smrt. I tu dobiva snagu da sve što slijedi podnese.
I mi smo Bogu dragocjeni. I više od uskrsnih darova možemo i mi dijeliti svoju dragocjenost kroz sebedarje. Vjerujem da bi i drugi primijetili kako sve miriši. I kad sebe darivamo, nastaje sloboda. Ni zavidnost, ni dvoličnost drugih ne mogu je umanjiti. To je njihova nemoć i zakočenost. Sloboda po Pavlu jest moći ljubiti. Marija je bila slobodna, slobodna od uskogrudnosti, slobodna od libre dragocjene pomasti. Jer ljubav je jača od smrti i donosi novi život.
Što li sve ne proizvodi podijeljena dragocjenost! Kako je jednostavno doživjeti novi život kroz gestu darivanja. Kako je divno uočiti da put do su-uskrsnuća nastaje u kući prijatelja.
I nastavili su slaviti. I u duhu sam se i sam priključio, nisam više u prikrajku, nego slavim.
I kličem: Sretan Vam Uskrs, Prijatelji!
Vlč. Andrija Vrane
U Zagrebu, 25.03.2024.
