U nedjelju, 25. sječnja, u dvorani Pastoralnog centra župe sv. Ante Padovanskom u Sesvetskim selima, okupilo se oko četrdesetak suradnika Kursilja različite dobi te desetak djece.
Nakon radosnih zagrljaja i kratkog agape druženja, počeli smo s Ultrejim.
Kratkim uvodom, zahvalili smo Ocu Nebeskom što je svaka Nedjelja prilika za slavlje Uskrsa.
A kako je 3. Nedjela kroz godinu od Pape Franje proglašena i Nedjeljom Božje riječi, citirali smo sv. našeg zaštitnika, sv. Pavla(1. Kor 1,10)
“Zaklinjem vas, braćo, imenom Gospodina našega Isusa Krista: svi budite iste misli!”
Kako to mi mnogi možemo biti “ iste misli”?
Samo po Duhu Svetom kojeg je Otac razlio po srcima našim.
Kako je baš ZAJEDNIŠTVO karizma Kursilja, ova misao nam je svima bila poticajna.
Da u našim različitostima ne vidimo zapreke zajedništvu nego priliku da ga obogatimo.
Potom je naš Andrija imao Ultreju o svetom Pavlu.
Počeo je Pavlovim “padom s konja “ i milosnim otkrićem da je Pavla s konja bacilo trenutno spoznanje kako Isus živi u svakom čovjeku te da je, progoneći prve kršćane, progonio samog Krista koji živi u čovjeku.
Nakon toga, Pavao sve ostavlja i kreće za Kristom.
Uistinu fascinantno!
Ponekad zaboravim da mrmljajući i sudeći drugoga, i ja “ progonim Isusa” koji u njemu živi.
Potom nas je citatima i Pavlovim spoznajama vodio ka … SLOBODI.
Temeljna je Pavlova tvrdnja da Zakon nije početak Povjesti spasenja, nego Abrahamova vjera, koja se oslanjala na Božje obećanje.
Zakon je naknadno dodan ( 430 godina nakon Abrahama)radi prekršaja.
Manjak Zakona je, kaže Andrija, bas u tomu što naglasak stavlja na VRŠENJE. Znači, na čovjekove mogućnosti i sposobnosti a ne na Božju milost.
Tako čovjek zapada u najčešće proklestvo; prisilu samoostvarenja.
Onda mu Bog ni ne treba.
Zakon je zapravo trebao omogućiti čovjeku spoznaju njegove uronjenosti u zlo i grijeh.
Ali tko će pomoći čovjeku da se spasi od bijede grijeha koja prebiva u njemu?
Zakon to nije mogao.
On je bio zbir mjera o tome kako se ponašati. Šta činiti. Vršiti.
To je sve izvanjsko.
Forma.
Ne dotiče čovjekovo srce, centar njegova bića.
Ne daje SNAGU da čovjek vrši ono što Zakon nalaže. Ostavlja ga zarobljenog u grijeh i nemoć.
A čovjek treba oslobođenje. Spasenje. Od sebe samog. Od zla. Od grijeha.
Zato dolazi Krist.
Da nas spasi.
Otkupi. Da se u nama nastani i On bude ta Snaga za promjene.
Nutarnje, ne vise izvanjske. Formalne.
Promjene srca koje ništa ne “ mora” nego želi.
Želi ljubiti kao Krist koji prebiva u njemu.
To je prava SLOBODA.
Sloboda od prisile, od “ moranja”. Andrija kaže da “moranje “rađa morom. Mukom. Tu nema radosti. Poleta. Života.
Prava sloboda je vezana uz sinovstvo.
“Svi ste vi sinovi Božji po vjeri u Isusa Krista”
Tako se iz Zakona prelazi u milost.
“Sinovstvo je izraz obdarenosti Duhom.”
Sad se Duh koji živi u nama, za nas zauzima.
Ne trebamo se vise oslanjati na svoje slabe ljudske snage.
To je uistinu razlog za ZAHVALJIVANJE. Za klicanje.
“Ne živim više ja nego živi Krist u meni” kliče Pavao. Zato je i mogao pretrpjeti tolike progone, kamenovanja, bičevanja, brodolome, odbacivanja i to od “ svojih”.
I nakon 10 godina izolacije, odbačenosti… sve oprostiti i krenuti u apostolat.
Andrija je u svom svećeničkom životu također kušao mnoge progone, odbacivanja, nerazumijevanja… i on jako dobro razumije Pavla.
Najbolje razumije onaj tko je sam hodio takvim putem.
Zato nam nevolje i poteškoće više nisu sablazan nego prilika da posvjedočimo sličnost s Onim koji živi u nama.
“ Sve mogu u Onome koji me jača”
Svi smi bili dodatno ohrabreni životom i djelom svetog Pavla. Osobito njegovom poniznošću.
Potpunim oslanjanjem na Krista.
I Andrijinim osobnim svjedočanstvima da je to moguće i onima koji još nisu sveti.
Nakon Ultreje, formirali smo grupe i dijeli svoja iskustva, potaknuti Andrijinim nagovorom o Pavlu.
Posebno smo se zadržali na “ slobodi”;
Slobodi OD neke slabosti, oholosti, sebičnosti… mrmljanja, prigovora, ogovora, kritika… ZA
ljubav, strpljivost, razumijevanje, prihvaćanje, tješenje. Podmetanje svojih leđa pod križ drugog.
Snagom Duha sinovstva u srcu.
Nakon razgovora u grupama,kratko aggape druženje pa sveto misno slavlje s župljanima Sesvetskih sela.
Misno slavlje je predvodio duhovnik Kursilja vlč. Tomislav a Andrija koncelebrirao.
Hvala ti Isuse za svetog Pavla!
Baci i nas s “konja” čim zaboravimo da je sve milost. Čim oholo nešto sebi pripišemo.
Čim smetnemo s uma da Krist živi i u onom koji mi “ podmeće nogu”.
U mom bratu ili sestri za koju je Isusu život dao!
