Još jedan tečaj u nizu. Što bi moglo biti drugačije, što bi moglo biti posebno? Naravno da će svi reći da od svakog tečaja nešto novo nauče i dožive, a i ja ću se složiti s njima. No, ovaj tečaj ipak nije bio toliko uobičajen. Naši krizmanici bili su 6. i 7. razred osnovne škole, ili kako bismo to danas popularno nazvali: „six-seven“ generacija. Malo je reći da je upravo njihova mladost ono što je moje srce primilo u topao zagrljaj. Iskrenost u pogledu, smijehu i riječima na poseban me način dotakla. Stavila sam se na njihovo mjesto, u vrijeme kada sam i sama bila u 6. razredu, i razmišljala o tome kako bi bilo lijepo da sam tada i ja prvi put čula Drvence i sve teme Kursiljo niti. Moram priznati da mi je svjedočiti apostolat pred njima bio poput razgovora, bez trunke nervoze i stresa. Dakako, uvjerena sam da je tomu pripomogla obilna molitva u bunaru kojom su me moji dragi prijatelji obasuli. Bez njih ovaj vikend ne bi bio ono što jest – pun smijeha, radosti, ludih šala, potpore, ozbiljnih razgovora i promišljanja. Iznimnu smo milost dobili i od naše dvije stijene, vlč. Petra Krašeka, koji nas je široke ruke ugostio, i vlč. Petra Mlakara, koji je držao svećeničke teme.
Htjela bih napomenuti kako me, u trenutku kada smo došli u pastoralni prostor, zabrinula činjenica da nemamo stolce poredane u redove, nego veliki stol za kojim će krizmanici sjediti. U prvu ruku, sve mi je izgledalo nekako zbijeno. Činilo mi se da smo im preblizu. Nije bilo stola iza kojeg bismo se mogli „sakriti“ da dobijemo onu sigurnost osobe koja sada mora nešto svjedočiti. Nije bilo te čvrste potpore na koju se možeš osloniti kada se izgubiš u riječima. Na kraju tečaja, upravo je to ispala jedna od najboljih stvari. Sjedili smo okupljeni oko istoga stola, u jednostavnoj, ali iskrenoj bliskosti. U krugu koji je spontano stvarao osjećaj pripadnosti. Stol je postao mjesto blizine, razgovora i zajedništva, baš kao pravi simbol Kursilja. Htjela bih istaknuti da su me igre toliko nasmijale da sam krizmanicima gotovo zavidjela na kreativnosti. Svaka grupa trebala je skupiti što više stvari na zadano slovo. Kada sam vidjela da svaki član moje grupe – dobili smo slovo S – nosi po jedan stolac iz dvorane i razna sredstva za čišćenje, a kao šlag na torti upalili su blic na mobitelu kao ‘S za svjetlo’, nisam se mogla prestati smijati. Nosili su oni i perece iz pekare za slovo P i „ruksak“ za gitaru za slovo R. Gle radosti! Bilo nam je toliko zabavno. Budite kao djeca! Ja se sigurno trudim, a ekipa iz Peteranca mi je pomogla da to provedem u djelo!
Odabrani dojmovi sudionika:
„Bilo mi je lijepo kada smo slušali priče jer smo nešto naučili i igrali razne igre jer smo se zabavili“
„Definitivno sam promijenio odnos s Bogom dobio sam više poštovanja za Njega i sad ću se prekrižit kada god prođem kraj crkve.“
„Svaki dan prije spavanja nakon tečaja sam razgovarala sa Isusom“
