Prvi tjedan mjeseca kolovoza na Krapanj je stiglo 17 obitelji sa 57 djece iz raznih dijelova Hrvatske i Hercegovine. Većini je ovo prvi susret s Kursiljom, neki su tu dolazili kao studenti i srednjoškolci, a sada sa svojom obitelji. Na licima sviju se unatoč umoru i velikoj vrućini vidjelo zadovoljstvo što su tu.
Susret je započeo sv. misom. Uz našega vlč. Andriju Vrane s nama su bili vlč. Petar Mlakar i vlč. Ivan Grbešić koji su obrađivali određene teme i bili na raspolaganju za razgovore i ispovijed.
Bračni parovi su imali priliku produbljivati svoj sakrament ženidbe dok su na njihovu djecu pazili dječji animatori koji su na završnim dojmovima dobile najjači pljesak za predani rad, posvećenost i dobro osmišljeno vrijeme s djecom.
Gradio se dublji odnos s Bogom kroz teme ‘Tko sam ja?’, ‘Milosrdni otac’. U svjedočenjima bračnih parova saznavali smo zašto je kršćanski život drugačiji, kako se odnosimo prema našoj Majci Crkvi, kako ojačati našu duhovnu kralježnicu da možemo nositi druge.
Posebno važna tema za bračne parove je Teologija tijela. Nakon svećeničke teme i svjedočenja laika sudionici su mogli dublje preispitati kako oni žive svoj brak, koliko je u njemu sebedarja i izražavaju li oni božansku ljubav u svome braku? Kroz otvoreni razgovor u bračnoj osami mogli su donijeti konkretne odluke za svoj odnos.
Imali smo priliku čuti kako živjeti u svijetu, a ne biti od svijeta i koliko znači zajedništvo sa drugima da bi to mogli ostvariti.
Kroz muške i ženske večeri, radnu akciju, razgovore u slobodno vrijeme u hladovini ili na plaži sudionici su se više povezali, osjećalo se zajedništvo, radost i bliskost. Naš vlč. Andrija često naglašava da nas je Bog divno stvorio, a još divnije obnovio. I to divnije se svakim danom sve više očitovalo na licima, a posebno na misi u kojoj su obnovljeni bračni zavjeti. Nakon obnove bračnih zavjeta slijedio je ples koji je mnoge podsjetio na njihov dan vjenčanja, prvi ples i radost koju su tada osjećali.
Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan branitelja započeli smo molitvom Križnog puta hrvatskog naroda. Kroz 14 postaja prisjetili smo se ključnih trenutaka 14 stoljeća kršćanstva u Hrvata. Između postaja smo pjevali domoljubne pjesme, a na kraju se iz dubine srca zaorila pjesma Bože, čuvaj Hrvatsku.
Cijeli tjedan je bio natopljen molitvom naših molitelja, a molili smo i mi jedni za druge.
Otok smo napustili obnovljeni, s novim odlukama za nas same, za svoj odnos s Bogom i bližnjima, a posebno sa svojim supružnicima. U srcu su ostale riječi: Ako želiš nešto učiniti za Gospodina, učini za svoga supružnika! To će Isusu biti najdraži dar.
Neka Bog svima da snage da ustrajemo u svojim odlukama i novim početcima!
