Kako sažeti 7 predivnih krapanjskih dana na 1 stranicu? Ma nemoguće!
Kad smo bili mlađi išli smo na Skacov poznati kamp Modrave. Geslo kampa na Modravama bilo je: “Mjesto gdje Bog ljetuje”. To geslo bi se moglo za Krapanj slobodno primjeniti. Franjevački samostan sv. Križa na koji se nastavlja “trg” pa samostanski vrt pa borova šuma koja završava morskom obalom savršena su oaza za odmor duše i tijela.
Nas 24 obitelji (18 obitelji sudionika i 6 obitelji animatora tj. suradnika) uz 3 svećenika proveli smo 7 dana zajedno, ali Gospodin je bio taj koji nas je privukao tamo, okupio, bio nam domaćin i blagi učitelj.
Mnogo pitanja je tamo izronilo, a i puno odgovora je dobiveno.
Već prvog dana, na taxi-brodiću, dok se prebacujemo iz Brodarice na Krapanj, susrećemo predivnu obitelj koja će s nama na Krapnju dijeliti skromne uvjete, ali bogatstvo svog srca, žrtve i ljubavi. Njihova prekrasna kćer ima rijetku genetsku bolest, koja je neizlječiva, a djece od te bolesti umiru u njenoj dobi…
Bože, pa kako, zašto, Ti si gospodar života i smrti, napravi nešto…
Puno će pitanja još dozrijevati narednih dana i čekati u molitvi.
U prvom govoru našeg rektora Vlaha čujemo da je:
- divnije biti obnovljen od Krista, nego stvoren
- da je divnije biti Božji sin, nego stvor
- da je divnije imati braću i sestre, nego biti sam!
Još pitanja i poticaja na razmišljanje…
Jedan sudionik u nekom ležernom razgovoru (iako na Krapnju ništa nije slučajno) kaže da jedva čeka zagrliti Boga Oca. To mi otvara sasvim novu sliku. Znao sam sve u teoriji, ali nisam vidio nebeskog Oca na taj način, na pravi način. Pravu sliku iznio nam je naš duhovnik kroz prospodobu o Milosrdnom ocu prvog dana.
Prva tema “Tko sam ja” vodila nas je spoznaji da smo ljubljena djeca Božja i da se ne brinemo tjeskobno za točkice i zvjezdice koje nam ljudi lijepe, jer važno je kako nas Gospodin vidi!
Kroz teme, nagovore, propovijedi, svjedočanstva i razgovore u grupama dobivali smo polako novu perspektivu, ispravljali svoje krive slike, slušali drugoga, pomagali, tješili, primali utjehu, svjedočili, opraštali, liječili i – mijenjali svoja srca!
Teme su se nizale:
- Milost, Crkva, kršćanski život
- sakramenti (svi), zapreke
- kršćanska zrelost, apostolat, brak
- Duh Sveti i naše poslanje u svijetu
Program je vrhunski posložen da tvori logičan niz, tako da u svakom trenutku možemo nad nekim poticajem zastati, poslušati nagovor duhovnika, pa onda živo, a često i potresno svjedočanstvo na tu temu, te kasnije u grupi dublje prokopati ono što smo dobili i dati svoj primjer i poticaj.
Ono što piše na web stranicama Kursilja da je ovaj kamp “mali raj na zemlji” možemo potvrditi jer na Krapnju uživaju i duh i duša i tijelo. U ljepoti prirode i osvježenju mora svi smo guštali, a najviše djeca koje je bio popriličan broj (preko 70!). Djeca koja su bila s obiteljima smještena u bungalovima praktički su spavali u velikoj igraonici tako da čim otvore oči mogu istrčati u šumu, u igru, u pijesak, trampoline, igrališta i naravno – na pješčanu plažu koja je kao stvorena za njih.
U takvim uvjetima i s predivnim animatorima (i tetama čuvalicama!) svi mi roditelji mogli smo uroniti u naš odnos s Gospodinom i naš bračni odnos sa supružnikom – fokusirati se jedno na drugo, pogledati si u oči i reći neke stvari koje su možda godinama ostale skrivene, možda bolne i neizrečene ili svakako nedorečene.
Tema braka, obnova bračnih zavjeta, mini “svadba” pod zvijezdama i bračna osama djelovali su ‘terapeutski’ na sve nas. Mislim da je ta tema svakom paru bila jako potrebna i da ćemo se poticajima, metodama i plodovima tih dana često vraćati u danima kada zagusti. 🙂
Svećenici (don Andrija, don Mato i don Vedran) bili su tu za nas “24/7” – od nagovora, neumornih ispovijedi i duhovnih razgovora pa do odgovaranja na sva naša pitanja, pa ako treba do 4 i pol ujutro!
Bog neka ih nagradi i neka (p)održi ovo svoje divno djelo (Kursiljo) koje donosi puno plodova našim obiteljima, našem narodu i Crkvi općenito!
I za kraj šta nosim doma sa Krapnja:
- šaku pijeska u kupaćim gaćama a
- nekoliko upitnika u glavi i srcu koji možda i ne moraju biti odgovoreni
- spoznaju da je sve lakše zajedno (i divnije!)
- spoznaju da je divno biti sa svojim supružnikom pravi tim, u svemu, (za)jedno!
- spoznaju da je svako dijete radost i da su mnogobrojne obitelji istinski radosne i blagoslovljene
- spoznaju da smo svi “u istom sosu”, da imamo iste teškoće, probleme, famozne rešetke o kojima smo slušali
- ali da je sve rješivo, da Gospodin zna svrhu koju ja ne moram znati
- i da On zna način i put kojim nam je ići… je “Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube” (Rim 8,28)
- De colores!
