Nova sezona krizmaničkih tečajeva uspješno je započela, a za njezino svečano otvorenje zaslužni su rektor Joško, animatori Helena, Šimun, Andrija, Roko, Morena, Una i Martina te, iznad svih, naš dragi Gospodin. Sudjelovati na tečajevima uvijek je predivno iskustvo, no doživjeti ga u Varaždinskoj biskupiji nešto je uistinu posebno. To smo osjetili čim smo stigli u tu prepoznatljivu prijestolnicu zelja. Tečaj je započeo u 18 sati, a na licima krizmanika zrcalilo se uzbuđenje protkano iščekivanjem jer nisu znali što ih sve čeka. Nakon što je rektor ukratko predstavio Kursiljo, naš dragi vlč. Najman krizmanike je dublje uveo u tajne i simbole Malog tečaja, što je bilo iznimno lijepo i poticajno slušati. Uslijedilo je predstavljanje Drvenaca, nakon čega smo s nestrpljenjem iščekivali rad u grupama kako bismo u razgovoru dublje razradili cijelu priču. Kursiljo nit otvorio je vlč. Stjepan temom Tko sam ja?. Kroz slikovite primjere iz svakodnevnog života usmjerio nas je prema odgovoru i podsjetio da je svatko od nas jedinstven i neprocjenjiv Božji dar. Predivna istina, zar ne? Nakon velečasnog, riječ je preuzela naša draga Helena s temom Traganje za vrijednošću. Njezino je svjedočanstvo dotaknulo svaku osobu u prostoriji, potaknuvši nas da u molitvi predamo svoje nedostatke, ali i da radosno zahvalimo Bogu na svim talentima kojima nas je darovao. Potom je uslijedio meni najdraži dio tečaja, rad u grupama, gdje su krizmanici dobili priliku za otvoren razgovor, bliže upoznavanje i istinsko povezivanje. Kruna ove večeri bilo je euharistijsko klanjanje. Bio je to trenutak u kojem je svatko od nas mogao predahnuti od životnih napora i u skrovitosti srca zagrliti Gospodina. Klanjanje su glazbeno animirali naši fenomenalni svirači Andrija i Šimun, dok su se Helena i Martina pobrinule da duboka razmatranja pred Presvetim istinski odjeknu u svakom srcu. Prvi dan tečaja ubrzo je priveden kraju. Kako bismo prikupili snagu za subotu, uputili smo se na večeru, a potom i na spavanje kod predivnih domaćina. Ovu priliku želim iskoristiti kako bih od srca zahvalila svakoj obitelji na toplom krovu nad glavom i svakoj bogatoj gozbi koju su nam pripremili. Svojim su gostoprimstvom uistinu potvrdili onu poznatu lokalnu uzrečicu: „Što je Vidovec bez zelja?.“ Ukratko, osim što smo duhovno rasli, itekako smo dobro jeli!
Idući dan, subota, započeo je jutarnjom pjesmom, molitvom i blagoslovom vlč. Najmana. Rektor Joško krizmanicima je predstavio molitveni sat, progovorivši o moliteljima koji neumorno, iz sata u sat, bdiju nad ovim tečajem. Potom smo se uputili na igre koje su vješto vodili Morena i Andrija. Ekipa se opustila i nasmijala, što je bila savršena uvertira za temu Milost. Predavanje je bilo izuzetno konkretno i jasno, a posebno nas je nasmijala slikovita definicija vlč. Najmana kako je milost zapravo čisti Božji poklon za džabe!. Nadalje, naša nam je Una posvjedočila temu Kršćanski život je drugačiji i produbljivanje. Njezino svjedočanstvo bilo je uistinu snažno i dirljivo, o čemu dovoljno govori činjenica da sam u svoju bilježnicu ispisala cijelu stranicu. Bogu hvala na tome! Nakon što nam je Una otkrila kako je Gospodinova volja djelovala u njezinom životu, uputili smo se u grupe. Zadatak je bio da svaka grupa napiše molitvu vjernika na određenu nakanu, a oni najhrabriji kasnije su te molitve čitali na svetoj misi. Nakon kratkog predaha uz čips, kekse i osvježenje, nastavili smo s programom. Uslijedila je tema o predbračnoj čistoći koju su posvjedočile dvije prekrasne duše: Pia i Andrija. Svojim su osobnim primjerima posvjedočili kako je čistoća uistinu čuvarica autentične ljubavi koja rađa predivnim plodovima. A nakon duhovne hrane, uslijedilo je ono što smo svi s nestrpljenjem iščekivali – ručak! Naši dragi Vidovčanci pripremili su nam obilnu gozbu: brda pohanog mesa, krumpira, salate, umaka i domaćeg kruha. Sline mi cure na samu pomisao! Zajednički stol ponovno je bio izvrsna prilika za još dublje zbližavanje i razgovor. Nakon okrjepe, vlč. Najman govorio nam je o sakramentima i njihovu dubljem značenju za vjernički život, a nakon njega red je došao i na moju malenkost. Imala sam priliku posvjedočiti u temi Kralježnica i zapreke. Iza tog izuzetno zanimljivog naslova krije se duboka poruka, a Bogu hvala na milosti da smo taj značaj zajedno prepoznali. Uslijedio je i posljednji rad u grupama za taj dan, u kojem su krizmanici pisali pisma svojim roditeljima, koji su doista jedna velika milost u našim životima. Potom nas je vlč. Najman polako uveo u sakrament svete ispovijedi, u taj prekrasni čin u kojem nam se daruje iscjeljujući Božji zagrljaj i istinska sloboda. Velečasni nam je približio njezinu ljepotu te smo se, uz ispit savjesti, u tišini pripremili za susret s Božanskim Liječnikom. Bilo je izuzetno emotivno promatrati lica krizmanika nakon ispovijedi i vidjeti kako Bog ulijeva tu živu, posvećujuću milost koja postaje naš štit protiv budućih padova i izvor neizrecivog unutarnjeg mira. Nakon što nas je Isus kroz odrješenje ponovno vratio u život, nakratko smo se sabrali i subotu okrunili svetom misom koja nas je nahranila. Velike pohvale upućujem našim čitačima i sviračima, ali i svim krizmanicima koji su bili divno mirni i sabrani.
Svemu što je lijepo, nažalost, brzo dođe kraj. Posljednji dan tečaja htjeli smo iskoristiti maksimalno, duboko svjesni koliko će nam nedostajati ova predivna ekipa. No, prije samog početka programa, doživjeli smo predivno iznenađenje: jedna nam je krizmanica uime svih uručila poklon. Ostali smo bez riječi. Bio je to veliki plakat ispunjen dirljivim zahvalama za sve što su doživjeli u ova tri dana. Ipak, najveća i jedina prava zahvala ide Gospodinu. Hvala Njemu na svakom djeliću snage, na svim darovima i na milosti da možemo hrabro stati pred ove mlade ljude i svjedočiti koliko se On proslavio u našim životima. Nastavili smo s programom, a posljednju svećeničku temu o Duhu Svetom održao je vlč. Najman, zaključivši je snažnom mišlju: Tko ima Duha, ima sjaj, ima sve! Odmah nakon njega, niz laičkih tema zaključio je naš Roko progovarajući o apostolatu. Svojim osobnim svjedočanstvom i primjerima iz župe, škole i obitelji, zorno nam je pokazao kako možemo svjedočiti Krista i biti Njegovo svjetlo kamo god krenuli. Za sam kraj uslijedio je posljednji rad u grupama, ujedno i jedan od najljepših trenutaka. Svaki je krizmanik osobi sa svoje desne strane pisao njezine darove i talente, naše poznate Kursiljo zvjezdice. Bilo je uistinu dirljivo promatrati njihova lica dok čitaju lijepe i poticajne misli koje drugi imaju o njima. Cijeli smo tečaj okrunili na najuzvišeniji način: svetom misom na kojoj su liturgijska čitanja predvodili naši animatori. Emocije su bile toliko snažne da suze nitko nije mogao, a ni želio skrivati. A tko je i uspio zadržati pokoju suzu tijekom mise, definitivno je popustio na završnom sastanku s roditeljima, gdje su krizmanici kroz iskrenu zahvalnost i suze radosnice posvjedočili što su sve primili ovog vikenda. Tečaj je završio, ali s jasnom i glasnom porukom: „ovo nije kraj, ovo je tek početak!“ Sada tek treba krenuti hrabro djelovati, živjeti primljeno i sve ove milosti širiti dalje u svakodnevicu. Od srca hvala domaćem župniku vlč. Josipu, vlč. Najmanu, animatorima, rektoru, roditeljima, neumornim moliteljima, vrijednim kuharima, predivnim domaćinima, mještanima i, iznad svega, našim krizmanicima. Hvala svima na otvorenom srcu i dobroj volji. Bilo je neopisivo lijepo i u Vidovec ćemo se definitivno uvijek rado vraćati!
De colores!
