Jednog se veselog i pomalo hladnjikavog vikenda održala formacija za Kursiljo animatore od 13. do 15. studenog u pavlinskom samostanu u Svetom Petru u Šumi.
Bila je to formacija koja je svojim raznolikim sadržajem i jednostavnom duhovnom obnovom obogatila srca starih i novih animatora i poslala nas još radosnije u svijet. Naslov formacije krije jedan stih iz Prve poslanice Korinćanima, glava tri, redak devet, koji govori o nama kao Božjoj građevini, njivi koja nosi mnogo duhovnog roda upravo onda kada ima plodno tlo, odnosno temelj kojeg je postavio naš Isus Krist.
A temelj smo ove formacije postavljali devetnicom svetom Nikoli Taveliću koju smo svi molili uoči početka formacije koja je bila vođena upravo Duhom Svetim koji se itekako osjetio u toj istinskoj radosti i veselju naših srdaca.
Program je krenuo u petak sa svetom misom u večernjim satima gdje nas je dočekao sa euharistijskim slavljem naš fra Vinko koji je u svojoj propovijedi istaknuo jednu jako zanimljivu stvar: budimo hrabri i ne bojmo se širiti evanđelje čak i pod cijenu svoga zdravlja. Istaknuo je važnost cjelovite predanosti našem Gospodinu.
Dalje se program nastavio tik nakon što su svi animatori bili dočekani od formativnog tima koji ih je uputio u njihove sobe. Slijedila je potom večera, a onda i prva tema ove formacije koju je vodio fra Mate Kolak. Rektor formacije koji je sve teme mudro uvodio i zaključio bio je Hrvoje Brčić sa svojim iskustvom i izuzetnoj predanosti koja se itekako osjetila tijekom cijelog programa. Fra Mate nas je uveo u temu s jednom zanimljivom usporedbom. Usporedio je naš život s jednom praćkom s kojom je htio pokazati kako za veće korake u životu gdje nas Bog kao naš Otac vodi trebamo prvo napraviti taj korak unazad, koji je ujedno i predkorak za prvi korak naprijed, kako bismo mogli ispuniti ona obećanja što nam ih je naš Gospodin ostavio. A za taj korak potrebna je dobra elastičnost praćke. U našem je životu ta elastičnost poniznost. Bez poniznosti nismo u stanju živjeti svetost u punini. Dalje je nastavio o prispodobi o izgubljenom sinu gdje nam je osvijestio kako se mi u našem životu možemo odreći sinovstva ali Bog nikad neće svog očinstva jer je On dobri Otac. S još smo divnijim urezanim mislima u srcu otišli u šutnji na spavanje kako bismo dopustili da to sjeme padne na plodno tlo.
Drugi je dan započeo jutarnjom molitvom časoslova u klaustru. Dan se nastavio s drugom temom ove formacije odnosno svjedočanstvom našeg animatora Ivana Havličeka gdje je istaknuo Isusa kao brata koji je u njegovu životu zaista bio spas i kralježnica koja ga je podizala u teškim i beznadnim trenutcima. Poslije ohrabrujućeg svjedočanstva tok misli se nastavio u radu u grupama gdje smo proslavili našeg Isusa prisjećajući se naših trenutaka kada nas Isus nije ostavio već se ponio poput brata koji zna utješiti. Nakon kratke stanke slijedila je još jedna tema fra Mate koja je nosila svoju težinu. Naglasak je bio na RIJEČI, Božjoj riječi, te kakav zvuk ima ta Riječ koja će odzvanjati u našem srcu ili neće, a to sve ovisi koliko u našoj nutrini, dubini počiva mudrost i otvorenost ljubavi. Predivna rečenice koju izgovara i potiče nas sve na razmišljanje bila je: On je ljepota koja nas privlači te kada sanjamo o sreći, sanjamo zapravo o Njemu. Nedugo nakon rada u grupi u koje smo išli poslije teme uslijedio je ručak gdje smo prije no što smo zauzeli svoja mjesta za stolom, izvlačili papiriće s brojem stola te sjedili svaki put s nekim drugim kako bismo se što više povezali sa svima koliko je moguće jer upravo je još veća radost u zajedništvu i povezanosti s drugima koje Kursiljo voli često isticati. Nakon okrijepe slijedilo je svjedočanstvo našeg animatora Petra Barunčića u kojem je stavljao naglasak na Božju milost, odnosno pokazao je svojim primjerima iz života kako je sve lakše kada je u stanju milosti, tada lakše i animira i lakše svjedoči Isusa, a kada nije u stanju milosti vidi da je teže vođen Duhom Svetim, teže se osjeća slobodnim da se poveže s drugima i uđe s njima u istinski odnos. Ova nas je tema uvela u šutnju gdje smo se lakše pripremali za ispovijed koja nam je bila omogućena. Nakon svega bila je misa na kojoj smo zahvalili na svemu što smo dosad primili. Poslije večere smo imali klanjanje pred Presvetim koje je završilo s prekrasnim trenutcima slavljenja koje nas je dodatno međusobno zbližilo. I kraj je dana došao kojeg smo zaključili sa zajedničkim druženjem koje je bilo popraćeno veseljem i smijehom.
Tako dolazimo i do trećeg dana formacije koju započinjemo jutarnjom Kursiljo molitvom i nakon molitve slijedio je doručak. Išli smo i na zadnju temu, svjedočanstvo našeg animatora Filipa Grosickog koji je stavio naglasak na Duha Svetoga koji je pokretač naših nutrina i našeg bića kako bismo živjeli što bolje naš apostolat u svijetu i u našim krugovima. Pričao nam je kako je u svojim životnim primjerima bio vođen Duhom Svetim i da je tada bio ishod puno bolji i plodonosniji nego kada je pokušavao riješiti neke situacije vlastitim snagama. U svim tim mislima, radosnim stanjem duha polako se spremali i pozdravljali zagrljajem koji je pun snažne nježnosti.
Ono što ćemo definitivno pamtiti i ponijeti s ove formacije je jedna vrlo moćna i ohrabrujuća istina koja glasi ovako: divno si nas stvorio, a još divnije obnovio!
De colores!
Martina Šagolj
Nekoliko dojmova sudionika
„Način na koji je formacija osmisljena. Sviđa mi sto što je provučeno kroz toliko jednostavne stvari i otvorilo neke vidike koji su stalno tu, ali su skriveni od pogleda, toliko blizu, kao zavjesa kroz koju vidimo ako nam je ispred oka. Taj korak unazad stvarno čini razliku i daje puno koraka unaprijed.
Mislim da je odlično to sto je rektor bio muško, pogotovo Hrvoje jer svima nama dosta znači kada vidimo složenu figuru koja u samom govoru ima autoritet. Mislim da je sve lakše i bolje zbog toga.
Pohvalio bi povezanost voditelja formacije s ostalim animatorima i zelju za napretkom svake osobe <3.“
„Jako mi je drago da je naglasak bio na duhovnosti i duhovnoj obnovi (ali ni druženja nije falilo!).
I svećeničke i laičke teme su mi bile super, vrlo poučne i poticajne, i svugdje sam mogao naći nešto korisno za sebe.
Drago mi je da ste uključili međusobno upoznavanje.
Grupe isto bile top.
Drago mi je da je bilo i šutnje i prilike za ispovijed i razgovor.
Možda najbolja formacija dosad.“
„Meni je stvarno sve bilo predivno od ljudi, svjedočanstava, klanjanja, misa, grupa pa do hrane. Voljela bih da mi ostane ovakva svetost, mir i ljubav, ali i bliskost s Bogom.“
