Započinje još jedan termin, zasigurno neobičniji od ostalih. Osim naših srednjoškolaca, na Krapnju se pojavila i grupa mladih Talijana predvođena fra Matom i fra Natanaelom, a spremno ih dočekuju animatori na čelu sa rektorom Josipom. Već na upoznavanju se primijeti zajedništvo i radost sudionika iako svi govore o svojim strahovima. Nakon upoznavanja, neizbježnih pravila i kratke molitve, svi polaze na počinak, nesvjesni što im je Bog sve spremio ovaj tjedan.
DAN 2: nedjelja 19.08.
Rano ustajanje. Jutarnja molitva na Nazaretskom trgu kaže ‘Osim svojih natrpanih kofera treba otvoriti i svoju natrpanu dušu’, a fra Mate u svojoj temi o Svetoj Misi govori kako „Sveta Misa želi biti poljubac.“ Nakon što smo primili taj poljubac, odlučujemo se i upoznati po grupama, od kojih su neke na engleskom, dok su neke i dvojezične. Nakon veselog upoznavanja i naslikavanja, vrijeme je da se zapitamo i ‘Tko sam ja?’, a pomoć u odgovoru na to pitanje daje nam fra Mate. Nakon što smo se zapitali tko smo mi, pitamo se ‘a tko su drugi?’ i upoznajemo se kroz igru ‘speed dating’. Dan završavamo meditativnom molitvom pod zvijezdama u kojoj izvlačimo svoje štićenike.
DAN 3: ponedjeljak 20.08.
Danas prvi puta imamo priliku čuti svjedočanstva, a započinjemo Aninim svjedočanstvom o ‘Traganju za vrijednošću’. Njena iskrenost nas potiče da i mi razmišljamo o vremenima kada „Nismo htjeli da vide da smo ranjivi, a pogotovo da smo ranjeni.“ Poslije Ane, Samanta u temi ‘Kršćanski život je drugačiji’ govori o iskustvu promjene u svom životu, kako „ne bi htjela bez Isusa prolaziti kroz probleme“. U grupama smo dijelili svoje iskustvo života sa Kristom, a zatim se opustili uz slobodno vrijeme.
DAN 4: utorak 21.08.
Jutro nikad nije započelo ljepše, jutarnjom Misom sa 5 svećenika i đakonom. Odmah znamo da će ovaj dan biti blagoslovljen i ispunjen milostima. A danas je baš na redu tema fra Mate ‘Milost’ u kojoj učimo kako prepoznavati Boga i Njegovo djelovanje u našim životima. A kasnije nam Luka i Lucija govore o milosti života u ‘Predbračnoj čistoći’. Svojom jednostavnošću i iskrenošću potiču da i mi u grupi pričamo o svojim iskustvima i razmišljamo kako je „Prezime ljubavi žrtva“. Navečer budimo razigranost u igrama, a sudionici nikad željnije traže animatore u igri ‘Ulovi animatora’.
DAN 5: srijeda 22.08.
Srijeda započinje jutarnjom molitvom ‘Krunice pobjede’ u kojoj se svi osnažujemo za duhovni rast, a na njega nas priprema i Juraj u svojoj temi ‘Produbljivanje’ govori o svojem duhovnom putu, „Da bi se izdigao iznad površine, moraš pasti u svoje dubine.“ Potaknuti Jurajevim svjedočanstvom i nagovorom vlč. Tomislava o važnosti ispovijedi, spremni smo na šutnju. U njoj dobivamo mnoge odgovore, još više pitanja koja odlučujemo postaviti i na večerašnjem klanjanju koje nas dotiče do suza, a mi što dulje pokušavamo ostati u Božjoj blizini.
DAN 6: četvrtak 23.08.
Nakon duhovnog napajanja, vrijeme je za fizičko iscrpljenje, za radnu akciju. U njoj se vidi naša spremnost i zajedništvo, naša jednostavnost i ustrajnost. A o ustrajnosti, u duhovnom smislu, svjedočila je Mateja u temi „Kralježnica“ prikazujući na slikovit način kako naši križevi postaju naš oslonac. Danas nas posjećuje i suradnica Ružica kako bi nam prenijela nešto o ‘Teologiji tijela’. Nakon predivne Mise u Cezareji dan završavamo plesom i pjesmom, koji nas još više povezuju i pokazuju koliko malo nam je potrebno da se osjeti zajedništvo.
DAN 7: petak 24.08.
Napokon nas svojom mudrošću obasipa i velečasni Andrija u temi ‘Duh Sveti’ govoreći nam kako komunicirati i surađivati s Njim. A poslije, animator Luka govori o svojem surađivanju s Duhom Svetim u temi ‘Mi i svijet’ te govori o svemu što nas čeka kada se vratimo s Krapnja. Zatim nam je vlč. Tomislav govorio o svojem životu i svom duhovnom pozivu. Dan završavamo svečanim balom anđela, punim iznenađenja, osmijeha, ali i suza radosnica.
DAN 8: subota 25.08.
Zadnji dan. Svi osjećaju tugu i radost odjednom. Ali, animatori nas ohrabruju govoreći kako, ako budemo ustrajni, možemo živjeti tako da ‘Krapanj živi vječno.’
Dojmovi polaznika:
Rad u grupi mi je bio poseban jer bez obzira koliko smo bili različiti činili smo jednu cjelinu. Najviše mi se svidjelo što nas je naša animatorica prihvaćala onakve kakvi jesmo nije nas osuđivala i bila je tu za nas. Naše brige nije umanjivala i pocjenjivala nego je bila stjen na koju smo se mogli osloniti i odmoriti.
Primjedbi nemam.
Htjela bih reći samo da mi je neizmjerno drago što mi je Bog darovao da budem na ovom predivnom mjestu s predivnim ljudima koji su uvijek bili tu uz mene. Nikada me nisu podcjenili i prihvaćali su me sa svim mojim manama i vrlinama. Volili su me i kada ja sebe nisam. Pomogli su mi da shvatim da nije najgore u životu biti povrijeđen jer tada postanemo bliži Isusu. Naučili su me da trebam dopustiti da mi se ljudi približe i da im pokažem i svoje bolne trenutke. Naučila sam da i ja trebam stjenu, a ne samo biti stjena za druge.
Trenutno ne želim ići kući želim zauvijek ostati ovdje. Na Krapnju sam se osjećala radosno, tužno, jedno vrijeme sam imala užasnu težinu na srcu, ali kako bi fra Mate izgovarao predivne riječi, ja bi počela plakati i teret se umanjivao. Razgovori s animatorima i svećenicima su mi pomogli da moj teret postane se manji i manji. Ne mogu reći da je teret potpuno nestao, ali ovdje sam skupila snage da mogu nastavit dalje sa životom i radom na sebi. Shvatila sam da je Bog najveći i najsnažniji u mom životu. Također sam shvatila da sva ismijavanja i rane koje sam zadobila u svom životu su me činile sličnom Isusu i da sam mu pomogla nositi križ. Iako je On moj križ nosio prije mene i prije mene same me ljubio i bio uz mene. Nikada me nije napuštao i kada sam bježala on me nije napustio. Snažno me zagrlio i čekaao kada ću mu ja uzvratiti zagrljaj.
Kako se trenutno osjećam: umorno, sretno jer mi je bilo predivno na Krapnju, tužno jer odlazimo doma, ispunjeno.
Rad u grupi: bilo mi je lijepo, prvih par dana se nisu baš svi otvorili, a i nekih je dana bilo kada smo se svi grlili i plakali. Voljela bih malo duže vrijeme omogućeno za rad u grupama.
Na Krapnju mi je općenito bilo: predobro, posebno lijepo mi je bilo klanjanje ? bilo je predivno, preodlično, presretna sam bila, Isus je baš tamo bio sa nama i sve nas zagrlio. Propovijedi od fra Mate su bile predobre. Teme su isto bile super, neke malo više, neke malo manje, ali sam svejedno baš uživala.
Što sam novog naučila na Krapnju: naučila sam MOLITI KRUNICU (ne skroz, al bar malo). Naučila sam da mi je Isus jedan jedini pravi prijatelj i da samo i jedino On može biti na prvome mjestu u mome životu. Osjetila sam zajedništvo neko puno „bliskije“ i jače od zajedništava koje sam osjetila do sada. Nove pjesme.
Primjedbe i pohvale: više slobodnog vremena, više rada u grupama, dulje trajanje šutnje. Klanjanje nisam sigurna koliko je trajalo, ali možda bi moglo malo duže.
Bilo je predobro to što su animatori i u slobodno vrijeme bili s nama i uvijek spremni za razgovor za koji me bilo sram pitati animatora, al okej. Nadodala bi da su animatori fakat hrabri kako mogu dio svog života podijeliti sa nama i stvarno im saka čast jer su predobri.
Ho trovato quest’esperienza molto costruttiva. Mi ha insegnato: che ci sono persone pronte ad ascoltarti e aiutarti, anche se non ci si conosce, senza avere nulla in cambio, e ha capire e conoscere meglio le persone. Krapanj e un luogo magnifico, luogo di condivisione ma anche di silenzio. Infatti si ha molto tempo anche da dedicare a se stessi per imparare a conoscersi meglio e darsi delle risposte a domande alle quali ,in una citta caotica come quella in cui abito, difficilmente si trova il tempo di rispondere. Farei volentieri di nuovo quest’esperienza e spero di aver acquisito quegli insegnamenti che mi aiutino nella vita di tutti i giorni.
