U subotu 16. svibnja 2015. godine u Svećeničkom domu u Varaždinu održana je godišnja obnova ili Ultreja Malog tečaja kršćanstva – Kursilja. Sama riječ Ultreja znači “Idi dalje” kao stari pozdrav hodočasnika u Santiago de Compostela, kojom su se hrabrili da idu dalje prema cilju, kako je istakao i sv. Otac Franjo na nedavnom susretu s kursiljistima u sklopu 3. europske ultreje 30. 4 – 01. 05. 2015. Opisao ju je kao „… istinski susret i okupljanje prijatelja, bratski susret molitve, slavlja, i izmjena iskustava o kršćanskom životu“, što pokazuje koliko naš Sv. Otac poznaje i ulazi u srž ne samo ultreje već i cijelog pokreta Malog tečaja kršćanstva.
Ovu obnovu u Varaždinu otvorio je ravnatelj Kursilja za Varaždinsku biskupiju vlč. Stjepan Najman, a osobita čast i radost nam je bilo sudjelovanje vlč. Andrije Vrane, utemeljitelja i voditelja pokreta Kursilja u Hrvatskoj, kao i vlč. Blaža Tote koji je uz našeg Andriju bio u Kursilju od samih početaka i daje se za naš pokret još od vremena kad je službovao u župi Sv. Martina na Muri. Nije stoga slučajno da za Sv. Martin volimo reći da je kolijevka Kursilja u našem kraju. Osim župljana iz Svetog Martina na Muri, na Ultreji su sudjelovali kursiljisti iz Ludbrega, Reke Koprivničke, Ivanca, Vinice, Kneginca, Jakopovca, Jalžabeta, Varaždinskih Toplica, Varaždina i okolice te Čakovca i okolice.
Tajnik pokreta za Varaždinsku biskupiju Branko Galinec nas je podsjetio na djelovanje Kursilja u proteklih godinu dana. Svakako je za nas najvažniji događaj bila proslava 40. godišnjice Kursilja u Hrvatskoj čija je središnja proslava održana u Samoboru na Taboru od 26. 9. 2014. do hodočašća i svečane zahvalne sv. mise 28. 9. 2014. godine u Svetištu Majke Božje Bistričke. Prisjetili smo se i našeg dragog Zvonka Čavleka koji se preselio k Nebeskom Ocu, ali i dalje živi u našim sjećanjima i srcima šireći radost kao što je to uvijek činio. Od naše posljednje Ultreje u Varaždinskoj biskupiji je održano čak osam tečajeva za 275 krizmanika iz pet župa za što su najzaslužniji naši mladi suradnici na čelu s Anikom Sačić. Održan je jedan Tečaj za odrasle u Ludbregu, a ostvareno je sedam susreta suradnika koji su prerasli u naše Mjesečne obnove. Sve naše tečajeve, susrete i obnove požrtvovno je vodio vlč. Stjepan Najman dajući se nesebično za sve nas, za Kursiljo, za dragoga Boga.
Vlč. Stjepan je na Ultreji održao i središnju svećeničku temu „Nek uza me bude Mudrost tvoja i potrudi se sa mnom“. Istaknuo je da je Mudrost dar Duha Svetoga, ime za Duha Svetoga samog i njegovo djelovanje. Božji put je put Božjeg nauma i providnosti koji se daje malenima, onima koji traže suradnju i otvoreni su za djelovanje Duha Svetoga. Ljudi koji imaju Duha Božjega grade Crkvu i vode je još od vremena sv. Pavla i apostola, jer nema Crkve bez Duha Svetoga koji ju preko njih vodi i širi.
Vlč. Andrija nas je izvijestio o susretu sa Svetim ocem Franjom u Rimu u sklopu 3. europske ultreje 30.4 – 01.05.2015. Ohrabruje nas i raduje što je sv. Otac pokazao da poznaje Kursiljo u dušu. On ga je okarakterizirao kao krepost, kao kršćansku vrlinu koju Bog omogućuje, čime nas je ohrabrio da direktno sudjelujemo u Božjem djelu. To znači veliku radost i sreću, ali i odgovornost. Pozvao nas je da u suvremenom svijetu punom individualizma, samoće i otuđenosti ne čekamo da ljudi dođu k nama, već im se pokušamo približiti suosjećanjem, prateći ih na njihovu putu, a ne vodeći ih na svoj put. To je i bila i ostala karizma Kursilja od samih početaka, od poslijeratnih godina kada je trebalo podići mnogo toga, a ponajviše ranjene ljudske živote.
Tema svjedočenja laika na Ultreji je bila „Mi i svijet“. O njoj su najprije govorili iz perspektive mladog kršćanskog bračnog para Nikolina i Lovro Mlakar koji su na razum znanosti i mudrost svijeta odgovorili pouzdanjem u Božju providnost i uspjeli se uz Božju pomoć izboriti za život svoga čeda. Gošća iz Zagreba, Biserka Bodulić govorila je o svojoj borbi s iluzijama o sebi kao osobi i vjernici, o svojoj čežnji da svjedoči Krista autentično i hrabro, o stavu raspoloživosti za Krista koji vodi do prave sreće, mira, sigurnosti… koje može dati samo Bog u kojem je sve moguće. U razgovorima u skupinama podijelili smo osjećaj da je njen govor bio usmjeren na svakog od nas ponaosob, da se svatko mogao prepoznati u povremenom odbijanju Božjih talenata što nije ništa drugo nego protivština u čovjeku. Ona rađa nesigurnost i nezadovoljstvo nasuprot ljubavi i nježnostima kojima nas Bog obasipa.
Naša Ultreja završila je zahvalom za sve primljene milosti, susrete i darove sv. misom, a posebni dar koji smo ponijeli sa sobom bio je podsjetnik na sedam duhovnih i tjelesnih djela milosrđa koje nam je Sv. Otac dao za domaću zadaću istražiti i studirati.
De colores!
(E.H.)
