Evanđelje dana( Lk 5,17-26)
RAZMATRANJE
Jutros me oduševila vjera i domišljatost ljudi koji su donijeli uzetog pred Isusa. Razmišljam… s koliko vjere i ljubavi ja molim za druge?(a molim, neprestalno..)Razmišljam i o tome koliko ja sama trebam druge da bi došla bliže Isusu… Nekada je Kursiljo imao mjesečnu emisiju na Radio Mariji. Ja ju nisam slušala, ali je slušao moj muž. Oduševljen svjedočanstvima sudionika, uporno me poticao da i ja odem na Tečaj. Bilo mi čudno što sam ne ide,kad je tako oduševljen. A on će: Žena drži “tri ćoše u kući “ pa zato odi ti. Bilo je to prije 22 godine. I odem ja ( kad je već tako uporan) bez ikakvih očekivanja. Vlč. Andrija je čitao Ivanovo Evanđelje…Svadba u Kani. ”Nato će njegova mati poslužiteljima: Što god vam rekne, učinite!”Iako sam već prije često čitala Bibliju, nikada nisam osjetila ovako nešto… Marija je govorila meni osobno! Do tada nisam bila svjesna nekih svojih darova. Bojala sam se da neću znati,da neću moći, bojala treme… A onda me župnik dočeka na vratima crkve s knjigom u ruci: Nema čitača, evo vi čitajte! “Što god vam rekne, učinite!”- prođe mi kroz glavu. Od tada, svaki dan čitam na svetoj misi… potom slijedi rad s krizmanicima, pomaganje u Caritasu, suradništvo u Kursilju, Ultreje,Liturgijska, poneko svjedočanstvo i u medijima… Meditacije za župno Klanjanje, članci u “Booku”,svakodnevna druženja s potrebitima, apostolat “ 40 dana za život”, cjelonoćna Klanjanja… i tako redom. Ti si mi Isuse uzeo tremu, strah da neću moći, da neću znati..”Tebi zapovijedam: ustani, uzmi nosiljku i idi kući.” Hvala ti Isuse za Tvoju Riječ koja oslobađa, diže i nosi… Hvala za iskustvo da je “ ići kući”…uživati u slobodi djece Božje koja vjerno sljede Oca svoga!
