Evanđelje dana (Mt 18,12-14)
RAZMATRANJE
“Ako neki čovjek imadne sto ovaca i jedna od njih zaluta, neće li on ostaviti onih devedeset i devet u gorama i poći u potragu za zalutalom?”Ti si Isuse toliko drugačiji od ovoga svijeta. Svijet ljubi one koji njega ljube, a one “ druge”prekriži, kao da ih nema. A kako je samnom? Dok je sve donekle bilo u redu, osjećala sam se kao jedna od onih 99 ovaca. Ali kad su krenule teškoće, kušala sam svoju malenkost, nedostatnost,izgubljenost. Htjela sam pomoći, ali želja nije bila dovoljna… nisam znala KAKO ispravno pomoći. Ali znao si Ti Isuse. Potražio si me u “grabi” sumnje, straha za ljubljenu osobu, krivnje zbog nekih krivih koraka, tereta “što će drugi mislit”… Tako ranjiva, silno potrebita potpore , utjehe, snage… potpuno sam ti otvorila srce. Liječio si moje rane iz djetinjstva, povrede iz dotadašnjeg života, odgajao, učio, preodgajao… vezao na sebe. Tek tada sam mogla pomoći drugima. Učio si me prihvaćati osobu takva kakva je ( što nije bilo baš jednostavno), učio odvajati osobu od onog šta govori i radi(osobu ljubiti, a zlo odbaciti)… učio da ljubav nisu samo emocije nego SPREMNOST dati cijelu sebe, uvijek i u svemu. Tek tada sam mogla pomoći. Zašto? Jer to više nisam činila ja(moje rane i povrede) nego Ti Isuse. Za tebe nema nerješivog! Danas se zajedno radujemo, što su baš poteškoće u odgoju jednog od četvero naše djece, pomogle da sazrijem, upijajući Sunce tvoje ljubavi, kišu tvoje milosti… rastući na SIGURNOM tlu tvoje bezuvjetne,moćne i ljekovite ljubavi. Na istom tlu raste i naše ljubljeno dijete i danas pomaže vršnjacima onako kako je njemu pomognuto… bezuvjetnom ljubavlju! “Tako ni Otac vaš koji je na nebesima,neće da propadne ni jedan od ovih malenih.”
