„Gospodin mi je svjetlost i spasenje, koga da se bojim.
On je štit života moga, pred kime da strepim.“
Jednostavno, ponizno i milo. Tako nam je govorila gđa Ivana Fabiani 16.02.2016. na ultreji u našoj župi BDMŽ u Španskom u najavljenoj temi o milosrđu Božjem.
Govoreći o svom životu, zorno nam je predočila teška i nemilosrdna zbivanja koja su se obrušila na njezinu obitelj zahvaćajući i period prije svog rođenja , preko 1944. kad je rođena kao deseto dijete i sve nadalje.Teško je kad ti netko nasrće na život, a pogotovo kad je to izravno.
Sve te nasrtaje njena obitelj je prebrodila zahvaljujući pouzdanjem u Božju ljubav, dobrotu i Božje čudesno djelovanje, izbavljenje i ozdravljenje, o čemu nam je svjedočila.
Nakon što je kao dijete čudesno ozdravila tako što joj je pred sam Božić spala izraslina s glave, ovako je rekla: „Znam da me Isus voli, jer ovakva čuda ne dešavaju se samo tako i ponosna sam što sam njegova“.
Svjedočili smo i tome kako je i sama Ivana uzvratila Bogu na iskazanu ljubav i brigu kad je postavši medicinska sestra, požrtvovno njegujući bolesnike privodila umiruće ka pomirenju s Bogom, kao i u mnogim drugim zgodama.
Zahvaljujem Ivani što je podijelila s nama svoje najdublje boli i radosti otkrivajući nam jedan poseban svijet, svijet svoje duše, duše predane Bogu, kao mala svijeća koja gori velikim plamenom, plamenom poniznosti, vjernosti, postojanosti u ljubavi prema Bogu i bližnjemu.
Verica
