Padala je kiša kad sam otvarao vrata svećenikovog auta. Iako me dočekalo nasmijano lice vlč. Josipa Đurina, još uvijek su me zaokupljale misli što me sve čeka na poslu kojeg sam upravo napustio. Zašto uopće idem na put, ako se nisam spreman veseliti svemu što vidim. Kako ja mogu svjedočiti o radosti susreta s Isusom, ako jedva držim oči otvorene. No topla dobrodošlica domaćina navijestila je kako će ovo biti prekrasan vikend.
Nakon predstavljanja mladima i gledanja Drvenaca, slušali smo temu vlč. Josipa: Tko sam ja? Razmišljajući kako smo ljubljena djeca Božja, posebno nas se dojmilo Josipovo pouzdanje u Gospodina. Nema osobe na svijetu koja nam može odrediti čime ćemo se baviti u životu, to može samo Jedan i kada se naši planovi poklope s Njegovim, sve sjeda na svoje mjesto. Poslije grupe u kojoj smo se upoznali s mladima, uslijedila je Marijanina tema: Ubacit ću se. I doista se dirljivim svjedočanstvom o traganju za vrijednošću ubacila u život svakog krizmanika. Rektorica je sjajno vodila program i u svakog animatora ubacila duh zajedništva. Prvi dan smo završili klanjanjem pred Presvetim oltarskim sakramentom u crkvi Pohoda BDM zahvaljujući za sve vrline koje smo dobili i predajući svoje mane Isusu da nas oslobodi svake navezanosti. Ispunjenih srca izašli smo na kišu i dočekao nas je auto u blatu. Došao je trenutak rastanka, no krizmanici nisu htjeli kući dok se auto ne izvuče. Ta gesta zajedničkog izvlačenja vozila po kiši dokaz je zajedništva koje može biti samo od Gospodina. Radosno druženje se nastavilo kod naših domaćina.
Drugi dan je započeo svečanim doručkom u obitelji Bambir. Krizmanike smo dočekali u crkvi Matejevom pjesmom i Andrejinom temom o talentima. Sve što smo dobili od Gospodina je dar i s Njim ne možemo trgovati, niti tražiti ispunjenje svojih želja. Tek kad skinemo teret postizanja uspjeha sa svojih leđa, počinjemo živjeti punim plućima. Zablistalo je sunce pa se između dva svjedočanstva smjestila igra u kojoj su cure pobijedile dečke. Jesmo li im pustili, nikada nećete saznati. Iduću je temu o molitvi imao Luka. Na kraju svjedočanstva nam je otpjevao pjesmu koju je sam napisao. Njegove su riječi o produbljivanju kršćanskog života bile izvrsna podloga za razgovor u grupama. Vlč. Josip nam je pomoću svijeća približio Duha Svetoga i darove koje donosi sakrament potvrde. Nakon zajedničkog ručka u dvorištu se nastavila radosna vika kroz igre. Uslijedila je Hrvojeva tema o facebooku i modernim ovisnostima mladih. Reklame nam nameću totalno iskrivljenu sliku našeg izgleda. Virtualni nas svijet koči da otkrijemo Isusa u svojim bližnjima. Uslijedila je ispovijed u crkvi. Dok sam klečao u zadnjoj klupi, otvorila su se ulazna vrata i zraka sunca je obasjala put do oltara, svetohraništa i slike iznad njega. Pogledam tko je to došao, kad ono, gospođe koje su organizirale ovaj tečaj. Sunce je bilo na zalazu točno u tom trenutku. Bila je to prava poruka kako nam Isus u ispovijedi daje novi život i unosi svjetlo u njega, sve ono što nas okružuje, ali najjače je svjetlo samo na izvoru, jedino su On i put do Njega obasjani zrakama sunca. Otvorena vrata su znak da takvi radosni hrabro izađemo u svijet i sjajimo bližnjima noseći Isusa u sebi. Poslije sv. Mise završili smo druženje toga dana igrama povjerenja.
Posljednji dan tečaja pjevalo se od jutra. Svjedočanstvo o hodanju u čistoći i kako su se upoznali, na zanimljiv način su nam prepričali Anita i Luka. Isplati se svoje srce čuvati za onu pravu osobu koju nam Otac šalje i s njom kroz prijateljstvo graditi budućnost. Posebno je bio lijep završni rad u grupi nakon takve teme. Uslijedili su filmići o Krapnju i pisanje dojmova. Misom smo okrunili krizmanički tečaj i radosna se družina oprostila uz igre i slikanje u nadi kako će slična druženja biti svakog mjeseca. Jer to je ovim mladima doista potrebno. Garešnica je malo mjesto ljudi velikoga srca. Na ovaj dan nas je prije točno 13 godina napustila Antea. U obiteljskom smo ozračju produžili pomoliti se na grobu anđela koji nas sada zagovara na nebu. Opraštajući se od naših domaćina uz ručak i pjesme mogu reći kako nas Gospodin blagoslivlja šaljući nas jedne drugima. Prava sreća je imati priliku darovati se nekome ne očekujući zahvalnost, tada nam Bog dopušta vidjeti Ga u drugima.
Za kraj evo par dojmova:
Drago mi je što sam ovaj vikend izdvojila za duhovni susret. Promijenila sam mišljenje o nekim stvarima, otkrila kako je vjerski život radostan i zanimljiv. Nije niz normi i pravila, nego je to život pun ljubavi. Ta pravila su onda nešto što samo po sebi dolazi jer shvatimo kako drugačije ne želimo živjeti. Posebno su me dojmile tema o facebooku i lažnoj ljepoti te o predbračnoj čistoći. Bilo mi je lijepo u grupi, stvarno mi je takav razgovor bio potreban i mislim da bi ovo koristilo svim krizmanicima. Vidim se u kreativnoj radionici.
Drago mi je što sam ovaj vikend izdvojio za duhovnu obnovu jer sam upoznao puno dragih ljudi i zbog toga što se moje razmišljanje i pogled na svijet počeo mijenjati. Sve su mi se teme svidjele jer je svaka na svoj način posebna i svaka na nešto upućuje. Najviše mi je svidjelo raditi u grupi. Donio sam odluku kako ću se više uključiti u crkvenu zajednicu. Htio bih sudjelovati u duhovnim obnovama i pridružiti se hodočašćima, čitanju, radionicama i susretima mladih.
Hrvoje Brčić
