Što je nakon proslave Uskrsa, ostalo od Uskrsa, od osobne vjere u uskrsnuće koja je smisao kršćanstva, života i djelovanja svakog pojedinog vjernika? Ako je Uskrs poziv na obraćenje, kako nakon obraćenja živjeti vjeru?Može li se duhovnom obnovom pojedinca obnoviti društvo? Teme su to o kojima se govorilo u emisiji Susret u dijalogu u kojoj su gostovali osnivač Kursiljo pokreta u Hrvatskoj velečasni Andrija Vrane i suradnica Pokreta Kursiljo Ivanka Samardžić.
Gotovo pedeset godina u Hrvatskoj djeluje katolički pokret Mali tečaj Kursiljo. O ciljevima i o tome zašto je osobno svjedočanstvo vjere važno i zašto je Uskrs razlog kršćanske radosti, govorio je vlč. Vrane objašnjavajući put razočaranih učenika u Emaus i njihov susret s Uskrslim Kristom kojega su prepoznali tek u lomljenju kruha. Istaknuo je važnost svjedočanstva u svakodnevici, u tom smislu Vrane smatra da bi trebalo više naglašavati „kućnu Crkvu“ . Podsjetio je na uskrsnu poruku učenika koji kažu: „Vidjeli smo ga!“, ne čuli smo ga ili o njemu se priča. Ovih uskrsnih dana vjernici su se susreli s mnoštvom uskrsnih poruka. Na pitanje koliko su one doista došle do srca ljudi vlč. Andrija ističe važnost osobnog svjedočanstva. Rekao je da Isus nije došao donijeti znanje i dodirnuti našu pamet, nego srce jer kaže da se od ljubavi živi. Zato smatra da je i kod prenošenja uskrsnih poruka važno svjedočanstvo, da bi te poruke trebale biti bliskije ljudima, komunicirati s ljudima, te omogućiti da i nakon propovijedi vjernici imaju priliku razgovarati i razvijati dijalog o porukama koje su čuli u nekoj propovijedi.
Na pitanje po čemu se danas kršćani prepoznaju u društvu suradnica pokreta Kursiljo Hrvatska Ivanka Samardžić istaknula je da je to način života, na koji način se prolazi kroz nevolje, nestašice, krize… Posvjedočila je da otkada više osluškuje Božju riječ drugačije gleda na nevolje. One su za nju prilika i blagoslov, dok je ranije nevolja za nju i njene ljudske snage bila nepremostiva. Posvjedočila je svoje iskustvo gubitka sina. Vrijeme koje je provela uz svojega sina u posljednje dane pred njegov odlazak, vodilo ju je prema spoznaji da se najveći gubitak i bol može nositi jedino s nadom u uskrsnuće i ponovni susret. Riječi njezina sina na bolesničkoj postelji: „Mama, samo je ljubav važna!“ riječi su koje duhovno obnavljaju. Usprkos boli što je izgubila sina u zemaljskom životu, zahvalna je za iskustvo i nada se zajedništvu s njime u vječnosti. To više nije teorija, ni znanje, to je iskustvo od kojeg živi, od kojeg živi njezina obitelj, to je istina od koje se živi svaki trenutak. Nakon bolnog iskustva gubitka djeteta gospođa Samardžić naučila je drugačije poredati prioritete u svom životu. Kaže da je najbitnija osoba i odnosi u obitelji i među ljudima, a sve ostalo koliko stigne. Zahvaljujući takvom načinu razmišljanja, ističe da je postala opuštenija i radosnija i u duši ima mir koji je plod predanja.
O djelovanju pokreta Kursiljo, svjedočenju vjere i duhovnoj obnovi, brizi Crkve za katoličke pokrete i udruge možete poslušati u emisiji.
Izvor: HRT
