Jednog dana animatorica Marijana Brčić primijetila je da se na e-župama otvorio tečaj u Župi uznesenja BDM u Slavonskom Brodu. Budući da ju uznesenje BDM prati cijele godine i na svim njezinim tečajevima koji su također bili u župama istog imena, Marijana je bila vrlo zanesena te je odlučila kao rektorica pohoditi i ovu župu pod geslom Skupi ih sve! Ubrzo nakon toga dogodilo se nešto neuobičajeno; na tečaj su se prijavila čak tri muška animatora – građevinski tehničar Hrvoje Brčić (koji je sasvim slučajno i Marijanin suprug, stoga ne možemo sa sigurnošću utvrditi je li se prijavio svojevoljno ili pod prisilom), geograf Luka Begović i budući kemičar Juraj Toplak. Po prvi puta u povijesti Kursilja rektorica je morala sama tražiti ženske animatorice. Antea Kvesić, buduća logopedinja i srčana Hercegovka prijavila se sama (kao prava Hercegovka), pa za njom Marijana nije morala tragati. Ipak, Antea nije bila dovoljna da kompenzira mušku većinu, pa je na jednom Kursiljo susretu Marijana došla u krug od desetak cura koje su razgovarale i pitala želi li koja na tečaj u Slavonski Brod. Marijana nije očekivala da će se netko javiti, no Tamara Jakopović digla je ruku tako brzo i uzbuđeno kao da je cijeli život čekala da ju to netko pita. Zadnju animatoricu Bog je providio kad je bračni par Brčić imao svjedočanstvo na satu kursiljistice i vjeroučiteljice Ivane Rako koja je vikend prije bila na tečaju u Vinkovcima. Ni u najluđim snovima ova Hercegovka iz Mostara nije mogla zamisliti da će za tjedan dana opet poći u slavonske krajeve, ali Bog se samo smijao.
Velečasni Andrija Vrane za ovu prigodu posudio je animatorima čak i svoj osobni kombi, a Hrvoje ih je sigurno (uz pokoju rupu na cesti) doveo do odredišta. Kad su stigli dočekala ih je silueta stranca u dugoj crnoj reverendi koji je izdaleka izgledao kao don Bosco, ali kad su mu se animatori približili, shvatili su da je to zapravo župnik Krunoslav, gorljivi entuzijast Kursiljo pokreta koji se za ovaj vikend pripremao cijeli život. Pardon, cijelu godinu*. Odmah u petak započeo je prvi dan programa. Krizmanici su ušli u prostoriju tihi i mirni kao bubice (kao da im je netko zaprijetio da će morati pisati ispit ako ne dođu na ovo)…
Tehničarka Antea kojoj tehnika nije drugo ime (a ni treće, ni četvrto) uspjela je pokrenuti prezentaciju o Drvencima, a svi su se krizmanici zadrvenili i pozorno slušali priču o Pulcinellovom traganju za vrijednošću kroz mišljenja drugih koja su se na njega lijepila kao točke i zvijezde. Nakon toga župnik Kruno okrunio je ovu prezentaciju svojom temom Tko sam ja? koja govori o identitetu djeteta Božjeg i da smo svi prvo bili samo ideja u umu našega Oca koji je tu ideju proveo u djelo, baš kao što je Eli od drveta izdjeljao Pulcinella, a Geppetto Pinocchija. Bog je pažljivo isplanirao i svaki element u prirodi te je tako nastao periodni sustav elemenata.
Ovaj dio najviše je oduševio Juraja Toplaka koji nikad nije slušao tako kemijsku svećeničku temu, ali to mu je bio savršen uvod za njegovu laičku temu – Traganje za vrijednošću. Juraj je dugo tragao za svojom krunicom koju je jednom izgubio na moru, ali još dulje je tragao za svojom vrijednošću koju je tražio na krivim mjestima – u cigaretama (jednom je zapalio), izlascima, prijateljima, izgledu (čak je i svaki dan nosio češalj u džepu). Na kraju je shvatio da je sva njegova vrijednost u Božjim očima i na nju se uvijek može vraćati kao na svoju početnu točku. Kad se Juraj pronašao, animatori su krenuli s krizmanicima u rad u grupi (ne znamo što se tamo događalo jer Sve što se govori u grupi, ostaje u grupi). Nakon toga, krizmanici su otišli ravno svojim kućama (a onda naravno, u noćni izlazak jer… petak je).
Prvi dan animatori su završili večerom. Iako su oni bili radosni, večera je bila jako ljuta. Naime, naš svećenik Kruno jede samo ljutu hranu, pa se te večeri dosta popilo. Naravno, vode i barem 3 litre jogurta. Na toj večeri animatori su upoznali i dvije predivne tete kuharice koje su bile light motiv ovog tečaja (već razmišljaju da ih regrutiraju za Krapanj).
Subota je započela radno (kao da nije vikend). Već od jutra iz dvorane se orila jutarnja pjesma (sigurno pogađate koja) i molitva, a odmah potom velečasni Kruno uveo nas je u temu Milost. Pitali smo se čime smo zaslužili da postojimo, dišemo i ljubimo i da budemo dio elitnog kruga – Isusovih učenika. Nakon toga animator Luka posvjedočio je kako mu se nije dalo ići na misu kad je bio mali, pa bi ponekad radije sat vremena pričekao na nekoj klupici, ali da ga mama ne skuži. Ipak, s vremenom je spoznao jednu divnu istinu: KŽJD! i ta je istina počela oblikovati njegovu duhovnost koja je danas bogata i puna pobožnosti (sve ih možete pronaći u Verbumu).
Na temelju ovih tema koje smo otvorili, u grupi se otvorilo još nešto – otvorila su se srca naših krizmanika koji su pokazali da već duboko promišljaju o sebi i životu. S dubokih tema morali smo se prebaciti na pauzu uz grickalice jer naši krizmanici nisu gladni samo Krista i novih spoznaja, nego i nečeg konkretnijeg. Dok su krizmanici pili zadnje gutljaje pića, u dvorani se već počeo slagati bunar (ne, iz njega se krizmanici nisu mogli napiti vode, samo molitve) za sljedeće teme – velečasni Kruno govorio je o 7 prstenova (ne onima iz Gospodara prstenova), tj. 7 materijalnih, vidljivih znakova nevidljive Božje prisutnosti, tj. 7 (sad već svi znate odgovor ako ste ikad završili treći razred vjeronauka) sakramenata.
Na tu temu nadovezala se naša Tamara s temom Kralježnica i zapreke. Krizmanici su možda pomislili da su na satu Biologije, ali Tamara ih je brzo razuvjerila i pokazala kako su životne patnje skoro slomile njezinu kralježnicu, a Krist ju je obnovio da danas može biti oslonac drugima. Nakon njezine teme, neki su čak i zasuzili (e sad, pitanje je je li to zbog teme ili zbog sunca koje je kroz prozor udaralo u oči). U grupama se sad već razgovaralo o toliko dubokim i ozbiljnim temama da ni pola sata dulje ne bi bilo dovoljno…
Ali raspored nas je prekinuo sa sljedećom aktivnošću – IGRAMA. Sigurno ste svi čuli za onaj slogan: RTL2 – samo zabava. Na ovom našem tečaju on bi išao ovako: Hrvoje Brčić – samo zabava. Naime, naš je Hrvoje za ovaj tečaj osmislio toliko igara da je čak morao ukrasti vremena i od svoje teme samo kako bismo ih sve mogli odigrati. Igre su se igrale u dva navrata (prije i poslije ručka). A fascinira činjenica da je preko noći uspio skupiti sve potrebne materijale – Uno karte, loptu, granice, praznu bocu, šarene tkanine, stolice itd… Neke od igara koje su se odigrale bile su toljaga, vjetar puše, donesi mi, graničar, lovice, brojevi i još neke za koje ni sama ne znam kako se zovu.
Ipak, kad je Hrvojeva žena Marijana svome suprugu uputila značajan pogled, igre su morale prestati jer je na redu bila upravo Marijanina i Hrvojeva tema – Čistoća. Bračni par predivno je svjedočio o smislu hodanja u predbračnoj čistoći, napastima s kojima su se borili kroz život i upoznavanju jedno s drugim, a na kraju je Hrvoje s dva A4 papira demonstrirao kakvo je naše srce kad ga dajemo drugima da ga svi povrjeđuju, a kakvo je ono kad ga čuvamo za jednu osobu. Nakon teme krizmanici su anonimno postavljali pitanja Marijani i Hrvoju, a oni su odgovorili samo na ona koja imaju veze s temom, a ne s tim kakve Hrvoje još ima igre u planu…
Sljedeći rad u grupi bio je kratak, ali vrlo plodan jer su krizmanici uz pomoć animatora sami osmislili molitvu vjernika. Uslijedilo je nešto od čega svi krizmanici zaziru – ispit savjesti i ispovijed u kapelici u kojoj se istovremeno odvijalo klanjanje pred Presvetim, uz razne nagovore i pjesme koje je naš svirač Juraj vjerno pratio na svojoj gitari. Nekim krizmanicima ovo je bilo prvo klanjanje (a mi se nadamo da ne i posljednje). Iskreno, nakon klanjanja smo trebali imati misu, ali budući da se misa ne može održati bez svećenika, morali smo pričekati župnika koji je u to vrijeme morao biti na obredu vjenčanja, a ipak ne bi bilo zgodno da se ljudi ne vjenčaju samo zbog nas.
U toj pauzi iskoristili smo vrijeme najkvalitetnije što smo mogli – ispred televizora. Pogledali smo video o Duhu Svetom i Everything by Lifehouse (ako ste bili na ikojem tečaju u životu, onda ste morali čuti za barem jedan od njih, a ako niste, onda biste se možda trebali zapitati zašto niste). U ovoj pauzi, također, krizmanici su dobili upute za domaću zadaću (kao da im već nije bilo dosta što ih cijeli dan držimo zatočene na programu) u kojoj trebaju napisati pismo roditeljima (Dragi roditelji, hvala vam za… Oprostite mi za…). U 17:30 župnik nam se vratio te smo mogli imati misu. Misa je bila jako posebna jer je bila samo za krizmanike (bez naroda), krizmanici su prinosili razne darove na oltar i sami čitali molitvu vjernika koju su napisali, a pričest je bila pod obje prilike.
Oko 19:00 sati krizmanici su izgledali kao… pa… kao da su cijeli dan proveli na krizmaničkom tečaju. Iscijeđeni kao krpe, ali vjerujemo i puni Duha Svetoga koji nas cijeli dan nije napuštao (jer smo ujutro pjevali Ne napuštaj nas nikada, daj nam svima Duha svog!).
Naši su se animatori nakon napornog dana planirali dobro naspavati, ali umjesto toga završili su u Domu molitve na slavljenju s Jurajevim prijateljem koji je slučajno shvatio da poznaje i Hrvoja (neki bi rekli, svijet je stvarno mali, ali zapravo, krug katolika je stvarno mali). Nakon slavljenja animatori su se našli na after partyju gdje su izmjenjivali i vlastita i tuđa svjedočanstva o tome što je Isus učinio u njihovim životima, a župnik je bio toliko oduševljen cijelom subotom, da se čak i predbilježio za Krapanj. Druženje je bilo zanimljivo kao priča za laku noć. A onda smo i stvarno zaželjeli jedni drugima laku noć.
Nedjelja – dan Gospodnji. Započeli smo jutarnjom molitvom i pjesmom i naravno, još jednom Hrvojevom igrom. Velečasni Kruno upoznao je krizmanike s trećom božanskom osobom – Duhom Svetim i po prvi puta velečasni je sam odlučio podijeliti iskustvo svoga svećeničkog poziva – na licima krizmanika pojavilo se oduševljenje što više ne slušaju samo o nekim apstraktnim konceptima kao što su milost i vrijednost, nego su napokon čuli da je mali Kruno bio baš kao oni – volio je izlaziti i družiti se s prijateljima, ali shvatio je tko je njegov najbolji prijatelj i od tada živi i diše samo za njega – Isusa.
Animatorica Antea nakon župnika je, nadahnuta Duhom Svetim, posvjedočila krizmanicima o tome kako se trudi biti apostol Kristove ljubavi u svakodnevnom životu – ne kako bi ju drugi hvalili, nego kako bi se Božje ime kroz njezina djela još više uzveličalo i uprisutnilo u životima drugih. Ako netko nakon njezinih riječi nije ostao nadahnut za apostolat, onda valjda samo nije dobro slušao. U radu u grupi razgovarali smo s krizmanicima kako oni mogu biti apostoli u malim stvarima, a čak su imali i prijedloge za oživljavanje vlastite župe raznim igrama koje su im se jako svidjele ili kvizovima i neobaveznim vjeronaucima.
Svi krizmanici podijelili su svoje dojmove na vrlo moderan način – skeniranjem QR koda i odgovaranjem na već dobro poznata pitanja o tome kako im je bilo, je li im se produbio odnos s Bogom i što im se od sadržaja najviše svidjelo. Nakon dojmova otišli smo na misu koja je ovaj put bila s narodom, pri čemu su bitan dio tog naroda činili roditelji krizmanika. Oni su se poslije mise sa svojom djecom uputili na roditeljski sastanak, ali to nije bio običan sastanak. To je bio sastanak na kojem se malo govorilo, a puno šutjelo, osjećalo i plakalo.
Uz zvuke gitare roditelji su zatvorili oči i slušali Hrvojev nagovor o tome koliko su njihova djeca vrijedna, a kad su otvorili oči njihovi su im sinovi i kćeri uručili prekrasan dar – pismo za roditelje. Roditelji su plakali od dragosti i raznježenosti. I animatori su plakali iako nitko od njih nema djecu. Čak se i župnik čudio sam sebi što je zaplakao jer nema djece, ali duhovno su svi oni zapravo Svećenikova djeca.
Nekoliko animatora podijelilo je svoje dojmove o tečaju, ali i Krapnju (uz puštanje klasika – krapanjskog videa i uz obećanje da će se ove godine snimiti novi… bez pritiska), a zatim su svoje dojmove podijelili i jedan krizmanik i krizmanica koji su svojim riječima nadmašili animatore i ponovno u sridu taknuli sva prisutna srca. Za kraj smo svi zajedno napravili jednu fotografiju, a nije nedostajalo ni zagrljaja i izmjenjivanja brojeva. Animatori su se nakon prefinog ručka i čašice razgovora spremili za polazak i ukrcali se u kombi… i pomislili da će otići, ali na kraju su se dvaput vraćali jer su se zaboravili slikati sa župnikom i tetama kuharicama, a zaboravili su i laptop (ili su samo tražili razlog da ostanu još malo?) Tečaj je završio. Ovaj osvrt je završio.
Ali animatori (i nadamo se, krizmanici) nastavljaju dalje svoj apostolat u zajedništvu s Kristom i jedni s drugima. Amen.
A evo i nekoliko dojmova naših krizmanika:
Naučila sam da trebam više poštovati Boga i ljude oko sebe, približilo me Bogu i naučilo mnogo toga. Doživjela sam puno puta trnce kroz tijelo od ugode.
Naučio sam na drugi način gledati na Boga i na njegovo prisustvo između nas.
Naučio sam da ima mladih koji s tolikom vjerom i vatrom u srcu vjeruju u Boga i spremni su dati sebe za Njega. Bilo je mnogo lijepih priča koje su promijenile moje viđenje o nekim stvarima i pomogle mi da shvatim stvari koje mi prije ili nisu bile razumljive ili ih uopće nisam znao.
Iako sam već znao da nas Bog sve neizmjerno ljubi i voli sada sam to još više shvatio i osvijestio sam si to još više.
Posebno lijepa je bila misa drugog dana na kojoj smo bili samo mi krizmanici jer je bila kao da nije uobičajena misa.
Svidjelo mi se način pristupa animatora prema nama, to što su bili prisutni u svakom trenutku i što smo se mogli poistovjetiti s njima.
