Krapanj – mali otok, velika radost.
Dugo je u mome srcu postojala čežnja za odlaskom tamo na ljetovanje i za to su znali samo dobri Gospodin i moj suprug. Životne okolnosti i financijska situacija godinama nisu bili na našoj strani, ali zato Isus je ☺. Ove godine napravio je čudesan zahvat i mi smo nogama i srcem kročili na mjesto preobraženja i rađanja novoga sebe. Božja kreativnost u stvaranju, nebesko plavetnilo okupano suncem, bistrina svježeg mora, zelenilo, cvijeće, netaknuta priroda, pjev zrikavaca i miris soli samo su uvod u rajsko ozračje Očevog doma na Krapnju.
Mir i spokoj unatoč žamoru.
Udah svježine po najvećoj vrućini.
Bonaca srca usred nevere.
Koliko god bio rastrgan, neposložen, sa stotinu briga, problema i opterećenja, sa nebrojeno puno pitanja…Gospodin te čeka raširenih ruku na tome mjestu.
Nas je dočekao po jednom iskrenom osmijehu animatora koji nam je zasjao poput najljepšeg sunca.
Dočekao nas je u radosti svake prisutne duše, u toplini zajedništva, u obiteljskom okruženju.
Gospodin je bio u svakome poslužitelju obroka, u momku koji je priskočio u pomoć, u majci koja je tješila tuđe dijete, u duši koja je vidjela umorne ruke roditelja pa preuzela nošenje bebice.
U predivnim tetama čuvalicama i momcima čuvarima koji su dali sve od sebe da našoj djeci bude lijepo i radosno, da vrijeme u kojem su odvojeni od nas provedu razigrano i plodonosno.
No ipak, Isus je bio najviše opipljiv kroz prisutnost Svetoga Duha koji se u svoj Svojoj silini i ljubavi razlio među nas.
Tako živ.
Tako djelotvoran.
Tako čudesno stvaran.
Ušao je tiho po vapajima molitelja, a onda se očitovao kroz naše divne rektore i animatore koji su kroz veliko pomazanje vodili cijelu obnovu.
Nježno su nas uveli u proces preobrazbe u kojem smo rasli od spoznaje tko smo mi zapravo, kako me Bog vidi i ljubi, prepoznavali smo svetost braka i promatrali njegovu sliku kroz mnoga svjedočanstva hrabrih, poniznih i prekrasnih bračnih parova.
Suze su otkrivale naše emocije.
Rad u malim grupama svakoga dana skidao je maske sa naših očiju.
U intimi zagrljenoj ljubavlju mogli smo biti ogoljeni.
Mogli smo si dati priliku isplakati ranu, podignuti križ koji je slamao ramena, možda po prvi put reći istinu o sebi samome.
I biti prihvaćeni.
Zagrljeni empatijom, podrškom, toplim pogledom, suzom koja dijeli bol.
Gospodin je čudesno djelovao, nježno otvarajući naša srca posebno po milosti sv. Euharistije koju smo imali svakoga dana, kao najveći primljeni dar.
Naša predivna, sveta tri svećenika nastavljala su Gospodinov posao kroz iscjeljujuće ispovijedi i duhovne razgovore, pomažući Isusu zakrpati razderotine naših srca, povijajući rane koje krvare, tješeći izgubljene, ohrabrujući zabrinute.
Dan za danom, polako, Emaus je postajao sve radosniji. Onako istinski, duboko, cjelovito. Duh Sveti je po čistoći naših srca, pogleda i lakoći duše mogao djelovati onako kako On najviše voli – u blagoslovima. U izlijevanju milosti na sve nas, u otkrivanju novih talenata, u spoznaji koliko smo vrijedni, dragocjeni, ljubljeni!
Pokazao nam je kako je divno rasti u zajedništvu koje te prihvaća, koje čezne da i ti hodaš stazom svetosti, koje je spremno saviti koljena u molitvi za tebe i tvoje, koje služi iz ljubavi gledajući u tebi Isusa.
Moj suprug i ja ponovno smo se zaljubili, obnovili svetost našega braka, sa većom ljubavlju i zahvalnošću zagrlili našu darovanu dječicu.
Osnaženim duhom, natopljenim srcima i sa nikad većom radosti – samo možemo klicati Slava Tebi Isuse!
Hvala Ti dobri Gospodine što Si poljubio zemlju na tom malom otoku i odlučio baš tamo, po Svojem Svetom Duhu, vraćati svijetu osmijeh.
Hvala Ti za Kursiljo, Tvoj veliki dar i dragocjeni biser.
Gospodinu je lijepo na Krapnju.
Čeka te.
Ponesi svoje srce i dopusti si biti ljubljen.
Dopusti Njemu da te mijenja.
Za radost.
Za svetost.
Za život u punini.
