Predivan vikend s Kursiljo ekipom započeo je u petak, 05.04.2024. u župi sv. Petra apostola u gradu Zaprešiću. Tamo nas je dočekao radostan đakon Krešo koji nam je pokazao prostorije u kojima ćemo boraviti. Nakon kratkog sastanka s rektorom Hrvojem zajedno smo se uputili na misu, nakon koje smo dočekali naše krizmanike, njih osamdesetak, uz kratko predstavljanje animatora i pjesmu koju su vodili Jelena i Rikard.
Naša predivna priča o drvencima uvijek me podsjeti koliko smo jedinstveni i kako ne smijemo dopustiti da nas drugi ljudi etiketiraju. Bitno je da pridajemo najveću važnost Božjem mišljenju, jer On misli da smo jedinstveni! Njegova smo ljubljena djeca.
Nakon teme Tko sam ja?, išli smo u male grupe u kojima smo imali otvoren razgovor, posebno dečki, a posebno cure. Nakon malih grupa, naša draga Dijana podijelila je svoje dirljivo svjedočanstvo s nama. Pričala je o svojoj potrazi za vlastitom vrijednošću te o tome kako je Bog okrenuo njezinu bol i plač u radost. “Može li žena zaboraviti svoje dojenče, ne imati sućuti za čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću.”( Iz 49,15) . Toliko je velika ljubav Božja. On nas nikada ne zaboravlja. Uvijek je s nama. Dan smo završili molitvom, te se pozdravili s krizmanicima.
U subotu ujutro su nas domaćini dočekali s kavom i šlagom, koji je mnogima izmamio radost na licima. Dan je od samog početka bio ispunjen radošću, plesom, veseljem. Osim đakona s nama je bio i svećenik Domagoj, koji nam je pričao o Božjoj milosti, kako je utjecala na njegov život i poziv. Nevjerojatno je kako nas Bog poziva na različite načine, baš onako kako smo mi to spremni čuti, svakog na svoj način. Slušajući svjedočanstva na tečaju bila sam dirnuta i ispunjena. Animatori koji su toliko otvoreni i radosni, kao naša vesela Isabelle, pričaju svoje teške priče iz djetinjstva. Gledam Božju milost koja ih je promijenila iz korijena, dala im novi život. Rikard koji se borio s teškom dijagnozom (leukemija) sve je predao Bogu i vjerovao da On može učiniti čudo. Prolazeći kroz taj teški period, Rikard je također bio izvor ohrabrenja ljudima oko sebe. “Ta Bogu ništa nije nemoguće!” (Luka 1, 37)
Nakon ručka smo s krizmanicima igrali mnoge igre na otvorenom. Bili su oduševljeni. Kako je bio lijep i sunčan dan, dosta smo se i umorili od trčanja i skakanja, ali naši dragi svećenici su nas opet iznenadili sa sladoledom, raznim grickalicama i sokovima. Jedna krizmanica je imala rođendan pa smo joj otpjevali rođendansku pjesmu uz puhanje svjećice. Moram priznati kako su me djeca u Zaprešiću ugodno iznenadila svojim lijepim ponašanjem i otvorenošću za pomoć drugima. Nakon pauze, naš dragi bračni par, Marijana i Hrvoje Brčić pričali su krizmanicima o predbračnoj čistoći. Kako su se oni borili s tim te koje lijepe plodove im je donijela čistoća u hodanju. Krizmanici su pažljivo slušali njihovu priču, a nakon toga su im anonimno postavljali pitanja na papiriće.
Dan smo završili misom i klanjanjem pred Presvetim. Krizmanici su hrabro klečali na koljenima bodreći jedni druge da ne odustanu. Gledajući ih na koljenima vidjela sam hrabre, odvažne mlade ljude koji ne posustaju i žele još više upoznati Boga.
Došla je i nedjelja, zadnji dan tečaja. Posljednje svjedočanstvo je imala naša draga Katarina, koja je krizmanicima pričala o apostolatu, kako je primila Božju ljubav koju želi prenijeti svima, a ne zadržati samo za sebe.
Krizmanicima smo pustili kratki video o Krapnju i pozvali ih da provedu tjedan dana ljetovanja s nama i svojim vršnjacima, te smo se uputili na misu. Nakon mise smo imali kratki sastanak s krizmanicima i njihovim roditeljima. Mladi su uručili pisma svojim roditeljima koja su pisali u subotu, u grupama. Taj trenutak je uvijek toliko emotivan da i mi animatori, zajedno s njihovim roditeljima pustimo koju suzu radosnicu. Predivno je vidjeti kako roditelji sa suzama u očima grle svoju djecu.
Na kraju smo napravili zajedničku fotografiju i srdačno se pozdravili. Bio je to još jedan vikend pun radosti, veselja i igre s dragim krizmanicima.
Iz dojmova:
“Naučila sam kako se bolje odnositi prema Bogu i doživjela sam lijepa druženja i poznanstva s animatorima.”
“Ono što me najviše potaknulo na razmišljanje bilo je prepoznavanje Duha Svetoga u svom svakodnevnom životu.”
“Definitivno, očekujem kako ću od sada puno više raditi na svom odnosu s Bogom i obogaćivati i hraniti taj odnos.”
“Posebno lijepo mi je bilo slušati svjedočanstva i brojne priče ljudi.”
