Od 01. do 07. srpnja 2024. godine održao se 2. obiteljski termin na Krapnju u organizaciji Kursilja – Tečaja radosnog kršćanstva. 31 obitelj, ukupno 120 sudionika, od čega 62 djece okupilo se u ponedjeljak dopodne kako bi sljedećih tjedan dana proveli u zajedništvu, služenju i produbljivanju odnosa s Bogom i međusobno. Velika većina obitelji je došla po prvi puta, najčešće po preporuci prijatelja koji su već bili na Krapnju.
5 animatorskih obitelji (Borković, Maglov, Svalina, Zelić i Bunić) dočekali su ih s radošću i dobrodošlicom, a pridružili su im se i svećenici vlč. Siniša Blatarić, p. Davor Lukačević i domaćin vlč. Andrija Vrane.
Kroz slušanje svećeničkih tema, svjedočanstava laika i razgovor u malim grupama ubrzo se stvorio osjećaj pripadnosti i zajedništva. Malo po malo otvarala su se srca kako bi mogla čuti, osjetiti i primijeniti ono što im je Bog govorio preko svoje Riječi i po iskustvu suradnika. Velik broj sudionika je potražio razgovor sa svećenikom i sakrament pomirenja. U molitvi krunice kod špilje Gospe Lurdske razmišljalo se o slavnim otajstvima, a jutarnjom molitvom uz more poniralo u dubine duše. Križni put povijesti hrvatskog naroda bio je poseban, jer se uz domoljubne pjesme i povijesne činjenice vidjelo kako je Gospodin Bog oduvijek uz naš narod.
Radna akcija, igra odbojke i dječje alke dodatno je zbližila sudionike, a razgovori su se iz malih grupa prelijevali u razgovore u pauzama na plaži, u moru ili u šumi. Radosno se služilo u postavljanju stolova za obroke, kao i u čišćenju zajedničkih prostora. Glazbeni tim se brzo sastao i svojim sviranjem i pjevanjem omogućio da radosno slavimo Boga.
Druženje i razgovor žena na ženskoj večeri omogućilo je ponovno posvijestiti si kakvu je ulogu Bog namijenio ženi te kako On liječi sve rane, a posebno se razgovaralo o spolnosti, braku i odnosu supružnika. Muška večer sljedećeg dana puno je značila muškarcima jer su uvidjeli kako dijele mnoge dileme i probleme na području spolnosti, braka i odgoja djece te pomogli jedni drugima svojim iskustvima.
Vrhunac ovog obiteljskog termina bila je bračna osama i nakon nje obnova bračnih zavjeta. Mnogi parovi istaknuli su kako već dugo nisu kvalitetno proveli vrijeme razgovarajući o svom odnosu, te odlučili to promijeniti. Djecu su za to vrijeme, kao i za vrijeme svake teme, čuvale tete čuvalice (tete: Danijela, Zrinka, tri Marte, Veronika te dva stričeka: Aleksandar i Josip) i svojom žrtvom omogućili roditeljima mogućnost razgovora u miru i tišini.
Cijeli tjedan obitelji su molile jedne za druge, a tko je za koga molio otkrilo se na Balu anđela. Večer se nastavila uz igre, pjesmu i ples, a sudionici su imali osjećaj kao da se poznaju cijeli život. Također, brojni molitelji natapali su ustrajnom molitvom svaki sat trajanja ovog termina, na čemu im od srca hvala.
Zadnjeg dana boravka u kući Emaus na otoku Krapnju dijelili su se zagrljaji i pozdravi te radost zbog svega predivnoga što je Gospodin učinio kroz proteklih tjedan dana.
Zaista, Njemu ide sva hvala i slava!
Neki od dojmova sudionika:
‘Plod svakodnevne molitve drugih za nas je to što smo supruga i ja, nakon puno godina braka, počeli razgovarali i to nam je novi početak i temelj za daljnju izgradnju našeg odnosa i za popravak onog što dosad nije bilo dobro.’
‘Osjećala sam se kao da smo ovdje svi jedna velika obitelj. Čula sam puno dobrih poticaja za dalje jer sam od svakog, kroz razgovor i svjedočanstva, uvidjela što mogu još više i bolje činiti za svoju obitelj i svoj brak.’
‘Zajedništvo, prihvaćenost i otvorenost jednih prema drugima mi je pomogla da prvi puta mogu sa svima razgovarati i potakla me da se aktivno uključim u zajednicu u svojoj župi.’
‘Došla sam bez očekivanja i ovo mi je prvo ovakvo iskustvo. Kako su dani odmicali, iznutra sam se sve više punila. Ono što mi se jako svidjelo kako su ovdje djeca opuštena i slobodna i svako pazi na svačije dijete, zaštićeni su, borave u prirodi. Oduševila me organizacija tečaja, kako nas se iz dana u dan polako uvodi u proces promjene, kroz birane teme, dinamiku predavanja, mušku i žensku večer, bračnu osamu, druženje i pjesmu.’
‘Svoj dojam bih izrekao kao molitvu: Hvala Ti, Bože, za sve što si nam učinio i darovao po ovom susretu, hvala Ti za Kursiljo, za svećenike, za organizatore, poslugu, za svaku pojedinu obitelj i njihovu djecu. Hvala Ti za zajedništvo i opuštenost koju sam osobno doživio, bez presinga i predrasuda.’
