Uskoro slavimo veliki jubilej, Pedesetu godišnjicu Kursilja!
Koliko je samo sudionika prošlo kroz Tečajeve, koliko samo novih suradnika došlo uTečaj!
Lijepo je vidjeti to šareno mnoštvo na Godišnjim ultrejama i drugim skupnim događanjima.
Ali se znalo dogoditi da se stariji suradnici, koji više nisu aktivni a koji su s Andrijom i Duhom Svetim, gradili same temelje pokreta, na takvim skupovima osjećaju pomalo izolirani.Tečajevi se množe, Bogu hvala, godine prolaze…
Valjalo je malo zastati. Zato smo se odlučili za ovakav vid druženja.Pozvali smo starije suradnike, zatim mlade koji su otvoreni za svaki vid pomoći starijim suradnicima.
I u srijedu, u župi BDM Žalosne u Španskom, nakon večernje svete mise, okupila se šarena grupa; tri starije suradnice( ostale su imale zapreke za dolazak), četiri mlada bračna para, naša tajnica Ivana te suradnici iz Španskog i susjednih župa.
Suradnica Antonija Delač, koja je prva krenula s organizacijom Molitvenog sata, svjedočila nam je o samim početcima. Kaže Antonija kako je u samim početcima bilo svega nekoliko Tečajeva godišnje. A onda se krenula moliti, postiti. Uključivala i druge molitelje i tako je nastao Molitveni sat. Osobno mislim da molitva nosi Kursiljo na svojim leđima! Zato danas radosno zahvaljujemo za brojne plodove koji niču na tlu Kursilja. Posebno mi se dopalo njeno svjedočanstvo kako se organizirajući Molitveni sat, sprijateljila s mnogim osobama. Da nije bilo Kursilja, kaže Antonija, ne bi bilo ni mene.
Svjedočila je kako su oni odrađivali Predkursiljo. Koliko im je pomogla molitva Duhu Svetom kad su “kucali” na vrata župnika u nekoj župi. Mirjana Bikić je dugi niz godina bila tajnica Kursilja. Danas je i dalje, ta divna i samozatajna žena, aktivna.Vodi financije. Kaže Antonija da se sjeća jedne scene iz Ministarstva kako Mirjana, naizgled krha žena, nije otišla dok se problem nije rješio. Savjesna, vjerna, zaljubljena u Kursiljo.Mirjana je imala snage podijelit jednu emocionalnu bol pred svojom dragom zajednicom.To je najveća vrijednost zajedništva; moći iznijeti sve što doživljavaš u ozračju ljubavi i razumijevanja.
Ana Ranogajec, vrlo poletna 84 godišnjakinja, koja još vozi automobil po gradu, sa stalnim milim smješkom na licu, poseban je naglasak stavila na tjedna druženja suradnika i Andrije na Kaptolu. Sveta misa, lomljenje Riječi Božje, nagovor, druženje…
Duboko je dirnuta bliskošću koja se na takvim redovitim susretima gradila i koja i dan danas, traje.
Danas živimo nekako ubrzano. Puno je događanja a malo vremena za zastati, pogledati jedan drugom u oči i pitati: Kako da ti pomognem? Male grupe su izvrsna prilika za to. Zapravo i svaki Tečaj šalje poruku: Nastavite se družiti u manjim grupama. Molite, meditirajte Božju Riječ, svjedočite, pomažite jedni drugima, hrabrite jedni druge…
Lijepo je upoznati osobe koje su korjen veeelikog plodnog stabla zvanog Kursiljo!
Vjerujem da ćemo mudrijom pripremom, na idućem susretu imati više starijh sudionika, koji nas svojim bogastvom, obogaćuju!
Na agape druženje se već ponudio bračni par Adam i Korina da Anu i Antoniju odvezu kući. Priča Antonija kako ju Korina oduševila vatrom Duha u sebi.I kako su se, baš tokom vožnje do kuće, bolje upoznale.Sve tri suradnice više vole osobne susrete, više razgovor telefonom nego poruke i tako redom. U njihovo doba nije bilo wats apa, Zooma i tomu slično.
Priča Mirjana kako je jedna časna sestra vlastoručnim lijepim rukopisom, ispisivala imena svakog sudionika na prijavnici…Dobra nostalgična vremena. I vrlo poučna…
Činilo mi se da smo bili dobar poticaj jedni drugima, a sve u pravom smjeru…
I valja nastaviti sa ovakvim susretima. A teme druženja mogu biti raznovrsne. Glavno je da smo zajedno, da želimo jedni duge, čuti, doživjeti, obogatiti. Kaže Antonija da je najviše naučila iz pozornog promatranja drugog. Tako se najlakše uoče potrebe bližnjeg i najbolje gradi zajedništvo.
Hvala Gospodinu za ovo druženje. Ako ovako nastavimo, sve će manje biti osoba koje se u mnoštvu, osjećaju “po strani” .
Na radost sviju u zajednici!
