Od 24. do 26. listopada održao se krizmanički tečaj u baroknom gradu na sjeveru Hrvatske – Varaždinu. U župu Sv. Nikole biskupa smo, nakon kraćeg konzultiranja navigacije, došli oko 17 sati. Rektorica Gabi održala je završni sastanak prije dolaska mladih i već tada se osjetilo da će vikend pred nama biti ispunjen osmijehom i ugodnom atmosferom. Prvo smo kratko predstavili sebe, a onda je župnik, velečasni Najman, kao naš dugogodišnji suradnik predstavio i Kursiljo. Uslijedila je već naširoko poznata priča o drvencima, a nakon nje se katedre ponovno primio naš domaćin koji je u prvoj temi Tko sam ja? posvjestio krizmanicima izvor njihove vrijednosti i originalnosti, a nama animatorima osvježio pamćenje po tom pitanju. Veliki drveni stolovi u župnoj dvorani postali su već u prvom grupnom radu mjesto bližeg upoznavanja, te razmjene mišljenja i dojmova. Nakon kratke pauze, na red je došla prva laička tema Traganje za vrijednošću kojom je naša anima(dok)torica Ana kirurški precizno pogodila srca mladih i (re)animirala ih za novi rad u grupi. Potaknuti svjesnošću o našoj vrijednosti, krenuli smo prema crkvi gdje smo na klanjanju za spomenuto zahvalili, za lijep san se pomolili i dan završili.
Subota je sa sobom donijela sunce, a iako temperatura nije ljetna, toplina se ipak osjetila na jutarnjoj molitvi gdje su srca bila glavni radijatori. Čuli smo tko je to za nas ustao u 4 ujutro i molio, te pročitali pismo podrške koje su krizmanici pozorno slušali. Vlč. Najman priredio je još jedan fantastičan PowerPoint uz koji nam je približio ono što Bog daruje – Milost. Kako u Milosti živi Ivan Garešnički, čuli smo u njegovoj dvostrukoj temi Kršćanski život je drugačiji + produbljivanje koju je vješto poput Luke Modrića asistirao mladima na volej (čitaj promišljanje). Golovi su padali u svim minutama rada u grupi, a u duhu igre izašli smo na dvorište gdje je potpunu koncentraciju zaplijenila izmjena riječi kapetan i mornar. Bilo je vidljivo da je atmosfera na vrhuncu, a o vidljivim znakovima nevidljive Božje prisutnosti slušali smo u trećoj svećeničkoj temi Sakramenti. Plodove sakramenata posvjedočio je i Ivan Varaždinski u temi Zapreke + kralježnica, preko koje je svoje sugrađane izvrsno pripremio na rad u grupi gdje su mladi svoje zapreke odlučili prikazati u molitvi vjernika kasnije čitanoj na svetoj misi. Došlo je vrijeme za još jedan izlazak na dvorište, gdje se održala tradicionalna prva varaždinska sinjska alka. Svoje alkarske vještine iskušali su svi, no prvi i jedini pogodak u sridu ipak je postigao catering koji je za ručak dovezao ćevape u somunu. Nitko se na to nije ljutio. Odigrali smo još jednu igru, poznatu kao signal gdje je čudesnim preokretom u drugoj polovici prve runde pobjedu od 5:4 odnijela grupa koja je gubila 0:4. Ni tu nije bilo ljutnje jer je bilo još ćevapa. Nakon sporta i ručka, najljepše je uživati u nekom ljubavnom filmu. Samo što su naši dragi krizmanici imali tu čast da slušaju, gledaju i najvažnije budu uživo sa zvijezdama ipak puno ljepše i stvarnije priče od Notebooka koju je posvjedočio naš divan par, Pia i Andrija, u temi Čistoća. Jednu od najljepših ponuda Crkve, krizmanici su slušali s pojačanom pozornošću, a kako jedna čistoća potiče drugu, uslijedilo je pokorničko bogoslužje i sakrament pomirenja. Čiste duše, čistog pogleda i sa malo umora, dočekali smo onaj primarni odmor, sakrament euharistije, nakon kojeg je došao trenutak i za ne manje važno, spavanje.
Dan Gospodnji započeli smo još jednom jutarnjom molitvom i pjesmom. Fundamentalnu teologiju i dogme o Trojstvu s fokusom na Duha Svetog, ipak je u nešto svima nama jasnijem obliku priredio još jednom naš svestrani domaćin, vlč. Najman, a darove koje nam Duh Sveti daje i njihovo korištenje u svojoj svakodnevici posvjedočila je animatorica Petra. Njen apostolat bio je vidljiv za vrijeme trajanja cijelog tečaja, a ponajviše u pripremi skoro cijele grupe krizmanika za sudjelovanje na nedjeljnoj svetoj misi, gdje je (izgleda) koristila svih 7 darova. Po završetku mise, u crkvi su ostali i roditelji krizmanika, koji su prvo poslušali još jedno predstavljanje Kursilja od strane naše rektorice Gabi, a onda su i oni prošli svoju malu duhovnu obnovu kroz emotivan trenutak čitanja pisama koje su im njihovi mladi napisali. Uz suze radosnice, ali i završnu fotografiju, oprostili smo se jedni od drugih i otišli svaki na svoju nedjeljnu juhicu. Iako su dojmovi još svježi, izgleda da smo svi zajedno svjesni kako je Bog baroknom gradu pružio jednu radosnu renesansu.
Hrvoje Crnogaj
