Prvi susret s korisnicima udruge „Kokotiček“ i Kursilja ove pastoralne godine bio je u utorak, 24.10.2017. Po dolasku u Centar za odgoj i obrazovanje Tomislav Špoljar upoznali smo puno dragih i dobrodušnih prijatelja. Radost i toplina se odmah osjetila. Imali smo čast zakasniti pa smo dobili i neočekivanu dobrodošlicu. Nakon kratkog spontanog upoznavanja i razgovora, počelo je i službeno upoznavanje gdje smo se svi ukratko predstavili. Tako smo upoznali sve u krug, Tamaru, Maria, Tonija, Sanju, Luku, Tonija i Mateju iz Varaždina te Mirka iz Lepoglave i Melkiora koji je rodom, čak iz Zagreba. Nakon 15-minutnog upoznavanja, vlč. Leonardo Šardi započeo je kratku katehezu o molitvi. Prvo njegovo pitanje je bilo: „Da li je Isus molio?“. Na to pitanje samo su se čuli odgovori sa svih strana: „Da!“ i „Naravno da je molio, pa on je Isus.“
Tada je Leo priupitao zašto se On morao moliti ako je Bog. Većina se sjetila Isusove muke, Njegovog krvavog znojenja u Getsemaniju i molitve Ocu da ga mimoiđe ta čaša, ali znamo da se ipak predao Očevoj volji i iz ljubavi prema svima nama „popio“ tu „čašu muke“. To pitanje smo zaključili odgovorom da je ipak bio i Čovjek, a ne samo Bog, što znači da je kao čovjek morao moliti kao i svi mi grešnici. Raspravljali smo o različitim tipovima molitve, od osobne ujutro i prije spavanja do obiteljske, molitve časoslova i molitve predanja, koju je Isus „izmolio“ predanjem Očevoj volji. Prošli smo i Božje odgovore na naše molitve, oni su uvijek: „Da“, „Ne još“ i „Imam nešto bolje za tebe.“ Vrhunac kateheze je bilo pojašnjenje Sv. Mise. Najuzvišenija i najvrjednija molitva dana čovjeku. Leo nam je objasnio da je Euharistija mnogo vrjednija i značajnija od „običnih molitava“, npr. krunice, slava Ocu, Oče naš. Ne zato jer su nam te molitve nepotrebne ili su bez smisla, dapače, jako su vrijedne i imaju veliku snagu, ali ipak nama kršćanima u Euharistiji je dan sam Isus Krist i Njegova Krv. Od toga veće žrtve nema.
Nakon izlaganja vlč. Leonarda uslijedila je kratka prezentacija o molitvi. Poslije prezentacije imali smo 20-minutnu pauzu nakon koje je riječ dobila naša Ivana Krajačić. Ona je posvjedočila o važnosti molitve u njezinom životu. Navela je nekoliko primjera gdje je i sama shvatila da iza te „slučajnosti“ ne stoji ona i njezine zasluge, već nešto puno više, sam Bog i njegova velikodušnost.
Po završetku svjedočanstva postavljeno nam je par pitanja: „Molite li i ako da koje molitve?“, „Tko vas je prvi naučio moliti?“ i „Koja vam je najdraža molitva?“. Odgovarali smo svi u krug te smo po završetku naših osobnih izlaganja dobili još par pitanja. Za kraj susreta trebali smo ocijeniti ovaj susret i dati ideje, odnosno teme koje bi htjeli čuti na sljedećem susretu.
Nino je svoj ukupni dojam sažeo ovako: „Ljudi su nas pričekali u toploj i ugodnoj atmosferi. Iznenadili su nas svojom ljubaznošću i jednostavnošću. Iako se čini da su oni tjelesno uskraćeni i da neki imaju teže komplikacije, to se je, u međuvremenu, kad smo ih bolje upoznali, pokazalo neprimjetnim. Jedina razlika je u tome što je njima potrebna veća pomoć bližnjih kako bi oni osjetili da su prihvaćeni i voljeni te kako bi na taj način ispunili svoj potencijal. Svatko je bio kreativan na svoj način i u svakoj situaciji smo mogli osjetiti radost života.“
Sebastian Krznarić
A evo i dojmova sviju nas ?
1. Što misliš, čuje li te Bog kad Mu pričaš? 2. Koja ti je najdraža molitva?
3. Možeš li se sjetiti tko te naučio prvu molitvu, i koja je to molitva bila?
4. Ocijeni ovaj susret i reci nam o čemu bi želio/željela da bude riječi na idućem susretu 😉
Tamara (28god.): 1.Da, sigurna sam. 2.Zdravo Marijo i Slava Ocu. 3.Profesorica Ivana – Zdravo Marijo i Slava Ocu. 4.Ocjena 10. O Mariji Bistrici.
Mario (25god.): 1. Mislim da da. 2.Oče naš. 3. Vjeroučiteljica, Oče naš. 4. Čista petica jer je to dobro. Možemo drugi put o bilo kakvim problemima, npr. pomaganje onima koji imaju probleme.
Toni (25god.): 1.Da, siguran sam. Znam da nam pomaže dok nam je teško. 2. Zdravo Marijo i anđele čuvaru mili. 3.Ne sjećam se, mislim da baka. 4. Ocjena 5, drugi put možemo pričati o prijateljstvu.
Mateja (25god.): 1.Da. 2.Anđele čuvaru mili. 3. Baka, anđele čuvaru mili. 4.Ocjena 5, o anđelima.
Sanja (27god.): 1.Da. 2.Oče naš i Zdravo Marijo. 3.Baka, Zdravo Marijo i Oče naš. 4. Čista petica, o anđelima.
Toni (25god.): 1.Je. 2.Oče naš i Zdravo Marijo. 3.Strina Štefica, Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu i anđele čuvaru mili. 4.Ocjena: čisti pet, o anđelima.
Luka (28god.): 1.Da. 2.Anđele čuvaru mili. 3.Mama, Oče naš. 4.Ocjena 5, o anđelima.
Mirko (27god.): 1.Da. 2.Ne znam. 3.Mama, ne sjećam se. 4. Ocjena 3, o Vinki Coci.
Antonio (28god.): 1.Da. 2.Oče naš. 3.mama, Oče naš i Zdravo Marijo. 4.Ocjena 5, o anđelima.
Melkior (23god.): 1.Da, vjerujem da me Bog čuje. Kad sam se opekao vrućim mlijekom u 6.razredu, 4 tjedna sam bio u bolnici. Tetka mi je donesla križ, držao sam samo taj križ u ruci i bilo mi je lakše. 2.Oče naš. 3.Tetka koja je časna. 4. Ocjena četiri i pol, ajde nek bude 5. Predlažem da dođe netko od poznatih osoba koje su u vjeri.
Sebastijan, suradnik Kursilja (17god.): 1.Naravno. 2.Spontana molitva. 3.Vjerojatno roditelji, a možda i pokojna prabaka Josipa. 4.Ocjena: pošto može biti od 1-5, nek bude 6. Mogli bi pričati ono kaj ostali hoće. Možda o Mariji, Međugorju, Fatimi, sv. Ivanu Pavlu II.
Nino, prijatelj Sebastijana (17god.): 1.Da. 2.Krunica, cijela, slavna otajstva su mi nekak najdraža. 3.Mislim da vjeroučiteljica u 1.razredu osnovne jer mi roditelji tada još nisu bili u vjeri. I lakše mi je živjeti sad kad smo svi u vjeri. 4. Ocjena 5. Može o Mariji Bistrici, prijateljstvu.
Ivana K., suradnica Kursilja (26god.): 1.Apsolutno. 2.Svaki dan je neka druga molitva. Ima ipak najdraža, a zove se „Molitva za odvažnost malih koraka“. 3.Baka, Oče naš. 4. Ocjena 5 – o svecima, npr. sv. Moniki.
Martina B., Anikina sestra (36god.): 1.Da. 2. Anđele čuvaru mili. 3.Roditelji, Oče naš. 4. Ocjena 5 – o anđelima.
Vlč. Leonardo Š. (28god.): 1.Uvjeren sam u to. Kad sam ranije pričao da Bog uslišava naše molitve na tri načine, moram reći da sam puno puta osjetio tu istinu u svom životu. 2. Časoslov, psalmi. 3.Roditelji, vjerojatno anđele čuvaru mili, Oče naš. 4.Ocjena: nek bude 5. O anđelima, to sam već radio s mladima na svojoj župi pa bi bilo zanimljivo čuti i vaša razmišljanja.
Prof. Ivana Peček, vjeroučiteljica (42god.): 1.Da. Moja kći je izmoljeno dijete. Svaki dan sam za vrijeme cijele trudnoće, dok sam ležala u bolnici, molila krunicu. Danas imam stvarno prekrasnu djevojčicu, ona je moje najveće dostignuće i posvećena je Majci milosti. 2. Krunica, radosna otajstva, te spontane i strelovite molitve. 3. Mama, anđele čuvaru mili smo uvijek molili svi zajedno prije spavanja. 4. Petica jer smo se dobro nasmijali, o anđelima, sv. Franji, papi Franji uz pitanje od kud mu tolika jednostavnost i senzibilnost za osobe na rubu društva.
Anika, suradnica Kursilja (38god.): 1. Da. Bit ću osobna i spomenuti nedavni primjer pa nek se gospođa o kojoj se ovdje radi, ne uvrijedi. U svibnju je moja sestra imala tešku operaciju. Puno toga se zakompliciralo, operirala su je dva doktora zbog tih komplikacija i ona je mogla ostati i mrtva na tom operacijskom stolu. No, istovremeno, četiri su različita svećenika prikazali svete Mise za nju. I ona se oporavila, osjeća se dobro, malo je cendrava ali relativno je dobro obzirom na sve to što je prošla. Dakle, Bog itekako čuje naše molitve. 2.Najdraža molitva mi je onaj najuzvišeniji oblik molitve, a to je upravo sv.Misa, uz naravno svakodnevni, tj. večernji – anđele čuvaru mili. 3.Kak je i moja sestra rekla, mislim da su nas roditelji naučili moliti, ali doista se ne sjećam koja je to molitva bila. 4.Ocjena 3 – zato da se još svi skupa malo popravimo, osim velečasnog 😉 Mogli bi pričati o tome kako i zašto oprostiti i kako ne mrziti one koji nas povrijede.
[envira-gallery id=”1283″]
