Od 29.09. – 01.10.2017. održan je tzv. „Studientag“, susret tajništava Austrije i Njemačke. U mjestašcu Vöcklabruck kraj Linza susrelo se nas 46-ero iz različitih mjesta i pokrajina. Zbog lijepe i uspješne dugogodišnje suradnje, Hrvatska je bila pozvana kao gost susreta.
Na blagdan arkanđela, troje suradnika odvažilo se na zanimljiv put. Putem smo se međusobno obogaćivali svjedočanstvima i iskustvima neopisive Božje blizine.
Pri dolasku, srdačno su nas dočekali domaćini. Prva večer bila je posvećena upoznavanju, izvještajima rada iz biskupijskih središta, a sve smo završili zajedničkom molitvom i jednom vrstom kontemplacijskog plesa.
Subotu smo započeli jutarnjom molitvom, a nakon doručka uslijedila su izlaganja dvojice svećenika i radionice. Benediktinac, pater Maximilian, na svoj nas je živahan način izvijestio o susretu europskih tajništava u Češkoj s kojeg se vratio. U Velegradu je naime, istovremeno bio i naš vlč. Andrija s još dvije suradnice pa se kratko susreo i s njima. Između ostalog, naglasio je kako uskoro kreće Kursiljo u Africi, ali i u Ukrajini u kojoj je, nažalost, još uvijek ratno stanje. Govoreći o Ukrajini, spomenuo je kako je sve krenulo od jednog profesora iz Phoenixa u Americi koji se susreo i oduševio s Kursiljom još 1999.godine. Kad se preselio u Ukrajinu rekao je da će prvo potražiti Kursiljiste. No, kako ih tamo nije bilo, odlučio je na sveučilištu na kojem radi, govoriti studentima o Kursilju. I doista, troje mladih ljudi je prihvatilo izazov i došlo mu reći kako bi oni rado imali Kursiljo u Ukrajini. Kako nije znao kuda ih sad poslati, profesor je nazvao središnje tajništvo u Španjolskoj, tamo mu je rečeno: „Pošalji ih u Hrvatsku, na Krapanj. Pa, možda se nešto i dogodi.“ Rečeno-učinjeno. Ti mladi ljudi su ljetos boravili na Krapnju, oduševili se i vjerojatno početkom iduće godine, imat će prvi Kursiljo u Ukrajini. Nakon tih njegovih riječi, dvoranom u kojoj smo se nalazili, samo se moglo čuti: „Danke Kroatien!“ Doista – kako bi rekla naša poznata grupa „Žeteoci“ – to nije tajna, što može Bog?
Govoreći o karizmi Kursilja, pater Maximilan je između ostalog napomenuo: „Duh Sveti nas nadahnjuje kako bismo imali želju, evanđelje Isusa Krista, prosljeđivati dalje. Jedinstvo u različitosti je jedna od bitnih značajki Kursilja. Probuđenost je važan znak ovog vremena. Probuđenost kako bismo mogli biti kreativni u pronošenju Radosne vijesti.“
Zatim nam je bibličar, prof.dr. Hans Huber, progovorio o samoj temi susreta „Wo stehe ich?“ (Gdje se nalazim?)
Prije no što se posvetio samoj temi, podijelio je s nama iskustvo studiranja u Jeruzalemu. Između ostalog, napomenuo je kako su čudesna mjesta Nazaret, brdo Sinaj i ostala mjesta iz Biblije. A spomenuo je i ljepotu spavanja u hotelu s pet milijardi zvijezdica; naime, pedeset je noći spavao pod vedrim nebom na pustinjskom pijesku.
Vrativši se na temu susreta, posebno je naglasio važnost poniranja u sebe, prepoznavanje svojih tamnih i svijetlih strana i strahova. Popodne smo nastavili razmišljati gdje vidimo Kursiljo, na kojim područjima i što bi to trebalo posebno razvijati u radu Kursilja. Bili smo podijeljeni u skupine po nekoliko ljudi i uslijedio je prekrasan i bogat grupni rad. Nakon izvještaja o grupnom radu uputili smo se u kapelu gdje smo spontanim molitvama izrekli svoje hvale i molitve Gospodinu. Potom je uslijedio izvještaj Kursilja Austrija i rješavanje njihovih tekućih problema.
Navečer je Hrvatska predstavila aktivnosti protekle pastoralne godine. Tako je Ante Karamatić predstavio posebno rad i program sa braniteljima, naglasivši osnivanje udruge „Emaus“ kao i suradnju s ministarstvom obrane. Potom je Ana Cindrić, progovorila o prijateljskoj zajednici i važnost iste za njen, osobni život. Anika je putem prezentacije predstavila aktivnosti Kursilja 2016./2017. naglasivši rad s mladima. Smijeh, razdraganost i pljesak nisu izostali.
Potom su mlade nade Austrije održale tri različite radionice – gledanje filma, čitanje knjige i naravno, neizostavno jodlanje. Unatoč umoru, smijeha na licima nije manjkalo.
Nakon jutarnje molitve u nedjelju nastavili smo program. Naši su gosti predstavili planove za iduću godinu, sve nas srdačno pozvavši na idući susret u Kärnten. Potom je prof.dr. vlč. Hans Huber, na zamolbu Kursiljista još dodatno pojasnio neka mjesta u Bibliji, posebno se zaustavivši na problemima s novim prijevodom koji je upravo izašao u Austriji. Protumačivši nam evanđelje po Mateju (Mt 16, 23), kad Isus kaže Petru: „Odlazi od mene Sotono!“ , otvorio nam je novi pogled na ove retke. Naime, usmjerivši misli prema novom prijevodu, naglasio je kako je ovdje krivo prevedeno, te da je Isus Petru rekao: „Stani iza mene! Slijedi me!“ U ovom je prijevodu još jednom vidljivo kako je samo Bog Gospodar i da Mu se i Sotona treba pokoriti i ići iza Njega. Taj je dio nas troje, posebno oduševio. Susret smo završili posebnom svetom Misom u kojoj nije bilo klasične propovijedi već je prof. Huber održao, tzv. „bibliologiju“. To znači da je sv.Misa išla redovitim tijekom, no nakon evanđelja je on pročitao par rečenica iz evanđelja i potom bi rekao: „Ti si sad starješina u hramu. Kako se osjećaš, što bi rekao Isusu?“ Nakon toga bi se svatko tko je želio, izjasnio na način da ustane, napravi korak prema sredini, prof. Huber bi stavio ruku na njegovo rame i ponovio što bi tko rekao. Bila nam je neobična ta metoda, ali naravno da smo se i uživjeli i sudjelovali i bili obogaćeni. Prenosimo svima pozdrave ekipe iz Njemačke i Austrije. Razdragano su nam uvijek iznova prilazili i govorili kako smo im mi veliko osvježenje i obogaćenje. Mogli smo samo sa zahvalnošću uzvratiti kako su i oni nama veliko bogatstvo jer su iznimno opušteni, otvoreni i uvijek prvi prilaze, započinju razgovor, pitaju što im nije jasno, traže od nas neke upute jer su svjesni kako je to kod nas nešto drukčije. Osobno mi je nekoliko žena pomalo razočarano reklo kako mi cvatemo, a kod njih kao da sve nestaje. Mogla sam samo reći da je vrijeme, jednostavno u Božjoj ruci. Nekad je vrijeme akcije, a nekad kontemplacije. Spomenula sam primjer Elizabete, majke Ivana Krstitelja. Ona je cijeli život očekivala da će roditi dijete. No, dugo to nije išlo. Što je radila? Molila je, čekala i vjerovala i dogodilo se nemoguće. Obećavši jedni drugima svoje molitve, rastali smo se puna srca i zahvalnosti Bogu na ukazanome povjerenju. Sluge smo beskorisne, učinili smo što smo morali učiniti, ali i kod toga smo se neizmjerno obogatili ?
Anika S.
