Nakon uspješnih krizmaničkih tečajeva stiglo je vrijeme za animiranje na Krapnju. Od četiri srednjoškolska termina koja smo ove godine ponudili, prvi, koji je trajao od 15. – 21. lipnja, prošao je u milosti te ćemo ga pamtiti po lijepim iskustvima, novim poznanstvima, trenucima tišine u molitvi, radosti koja se osjećala u svakom trenutku…te po fenomenalnoj hrani!
Krenimo od početka! Naime, mladi iz cijele Hrvatske stigli su na naš duhovni kamp između 15:00 i 16:00 sati. Imali su priliku sjesti na kavu, popiti piće ili nešto pojesti prije nego što su ih animatori raspodijelili po sobama u 17:00. Da vas upoznam sa ekipom animatora: rektorica ovog termina bila je naša Marija, a s njom su došli Leona, Ivan i Fran. Autobusom iz Zagreba i Varaždina stigli su Tin, Klara, Andrija i Karla, a iz Zadra su nam došli Noa, Klara, Anđela i Martina. Drugoga dana pridružio nam se Šimun iz Preloga, koji zbog ranijih obaveza nije mogao biti s nama od samoga početka. Bogu hvala, prijevoz je prošao mirno i glatko te smo – nakon devetnice koju smo molili za ovaj nadolazeći tjedan – bili duhovno i fizički spremni služiti!
Nakon što su svi bili raspoređeni po sobama u samostanu i bungalovima, u 19:00 sati zajednički smo večerali. Večeru su posluživali animatori, a nakon ukusnog obroka i zajedničke molitve uputili smo se u Betaniju na slavlje svete Mise. Svetu Misu predvodio je vlč. Andrija, a osmijeha, radosti i sreće u očima nije nedostajalo! Nakon mise uslijedilo je upoznavanje. Svatko je trebao reći svoje ime i prezime, koliko ima godina te što je želio postati kad je bio mali. Vrlo kreativno i simpatično upoznavanje osmislila je naša rektorica, a odgovori su bili izvrsni – od kuhara, veterinara, policajaca i svećenika do TV voditelja, nogometaša i mnogih drugih zanimanja. U 23:00 uslijedilo je vrijeme za počinak, kako bismo se odmorili i napunili snage za novi dan koji je pred nama – dan pun prilika, rasta i plodonosnih trenutaka.
Stiglo je jutro i svi smo se probudili oko 7:15 kako bismo bili spremni za svetu misu u 7:45. Svetu misu predvodio je vlč. Davor, koji nam je stigao iz daleke Hercegovine, a uz njega je bio i vlč. Vedran iz Marije Bistrice. Nakon mise, ispunjeni Duhom Svetim, uputili smo se na doručak. Grupa koja nas je posluživala bila je „Baltazar“, pod vodstvom našeg animatora Frana. Nakon doručka, stiglo je vrijeme za – anđele! Kao i uvijek, svi su izvukli jedan papirić s nečijim imenom te su tijekom cijelog termina molili za osobu koju su izvukli. Na balu anđela, otkrivamo komu smo bili anđeli. Potom je uslijedila prva tema dana, svećenička, pod nazivom „Tko sam ja?“. Vlč. Vedran ju je obradio kroz slikovite primjere i duboke, razumljive misli. Govorio je o Božjoj ljubavi, naglašavajući kako nas Bog toliko ljubi da je najveća zamka povjerovati da nismo vrijedni. Jer ako smo za Boga vrijedni – nitko nam ne može oduzeti tu istinu. Nakon teme, rektorica je sudionike podijelila u grupe te je uslijedio rad u grupi koji je trajao sve do ručka. Kada je došlo vrijeme za objed, obrok je poslužila Martinina grupa – „Spužva Bob“. Nakon ručka uslijedilo je slobodno vrijeme koje su sudionici iskoristili za odmor, kupanje, druženje, kupnju sladoleda i upoznavanje. Popodnevna tema bila je laička, a posvjedočila ju je naša Klara. U temi „Traganje za vrijednošću“ ispričala je kako je nekoć svoju vrijednost tražila na pogrešnim mjestima, ali ju je naposljetku pronašla u Bogu. Sve svoje nemire i izazove uspjela je prevladati zahvaljujući Njegovoj ljubavi. Nakon inspirativne teme uslijedio je još jedan rad u grupama, a zatim i posljednji obrok dana – večera. Večeru je posluživala Andrijina grupa – „Popaj“. Večer smo završili zabavnom igrom – Potragom za blagom. Pobjednika je bilo više, i iako još ne znamo tko je zauzeo prvo mjesto, sigurno znamo da su se svi borili srčano i dali sve od sebe za svoju ekipu. Pred kraj dana stiglo je i nevrijeme, ali ni ono nas nije spriječilo da se okupimo u Betaniji i zahvalimo našem dragom Bogu na svim milostima i trenutcima koje smo doživjeli. Nakon molitve, uputili smo se na počinak, spremni za sve što nas sutrašnji dan nosi.
Utorak je. U 7:15 Ivan, Fran i Andrija energično lupkaju po bungalovima kako bi probudili sudionike, dok Leona i Klara pažljivo kucaju na vrata samostana kako bi nježno probudile djevojke. Nakon buđenja, jutro smo ponovno započeli svetom misom koju je predvodio vlč. Vedran. Ova sveta misa bila je posvećena milosrdnom Ocu. Kao i svakog jutra, nakon mise slijedio je doručak. Ovoga puta doručak je posluživala Tinova grupa – „Fifi i cvjetno društvo“. Nakon doručka sudionici su imali slobodno vrijeme do prve svećeničke teme dana – „Milost“. Kada je bilo vrijeme, okupili smo se u Betaniji, gdje nam je vlč. Vedran na dirljiv i slikovit način približio pojam milosti – Božjeg zagrljaja s nama ljudima. Odmah nakon njega, svoju temu imao je naš Tin. Tema je nosila naziv „Kršćanin u svojoj Crkvi“, a kroz svoje svjedočanstvo podijelio je kako je u svom životu počeo gledati Isusa ne samo kao Boga, već i kao prijatelja. Ispričao nam je koliko se toga promijenilo kada je postao aktivan u župi i uključio se u crkveni zbor. Posebno je naglasio važnost velikog slova C u riječi Crkva. Nakon inspirativnih tema, uslijedio je rad u grupama koji je trajao do ručka. Ručak je poslužila grupa naše Leone – „Peppa Pig“. Potom je ponovno uslijedilo slobodno vrijeme, koje su sudionici iskoristili za odmor, druženje, kupanje i opuštanje. Oko 17:00 sati ponovno smo se okupili u Betaniji na sljedeću temu dana – „Kršćanski život je drugačiji“, koju nam je posvjedočila Leona. Otvoreno je govorila o vlastitim životnim borbama i teškoćama, naglašavajući da ništa od toga nije kazna, već dio Božje volje i puta kojim nas On vodi. Bila je to snažna i dirljiva poruka. Posljednji rad u grupama za taj dan uslijedio je odmah nakon teme. U 19:00 sati večeru je poslužila Klarina grupa – „Teletabisi“. A zatim – zabava! Vrijeme je za karaoke! Dvosatna glazbena večer bila je iznimno vesela, zabavna i nezaboravna – nitko nije ostao po strani. Svi su pjevali, svi su bodrili, a publika je bila glasna i srdačna. Posebno treba istaknuti i naš fenomenalni žiri: Mariju, Andriju i Ivana – gdje ćeš bolje! Nakon burnih emocija i mnogo smijeha, dan smo zaključili na Nazaretskom trgu. S mirom u srcima zahvalili smo Bogu za sve milosti toga dana. Uz Andrijinu gitaru i Leoninu meditaciju, večernja molitva bila je posebno lijepa i snažna. Nakon toga, u tišini i zahvalnosti, uputili smo se na počinak.
Srijeda je započela nešto drugačije nego prethodni dani. Spavali smo pola sata duže, a zatim se uputili na doručak koji je posluživala Anđelina grupa – „Leteći medvjedići“. Nakon doručka, okupili smo se u Betaniji gdje nas je vlč. Davor uveo u dan šutnje. Govorio nam je o važnosti tišine u odnosu s Bogom – tišina nas uči kako slušati, otvara prostor za dublji susret s Njim, pomaže nam sabrati misli i suočiti se s onim što često, u buci svakodnevice, potiskujemo. Šutnja je započela u 9:00 i trajala do 15:00, kada je uslijedila laička tema pod nazivom „Produbljivanje“. Svoje svjedočanstvo podijelila je Martina, koja je s nama iskreno podijelila kako joj je upravo prošlogodišnja šutnja na Krapnju donijela duboke i stvarne promjene. Naučila je redovito produbljivati svoj odnos s Bogom kroz molitvu, svetu misu, ispovijed i čitanje Svetog pisma – unatoč buci svijeta oko sebe. Kao i obično, nakon teme uslijedio je rad u grupama. Ručak tijekom dana šutnje poslužila je Karlina grupa – „Pink Panther“, dok je večeru pripremila i poslužila Noina grupa – „Štrumfovi“. Večer je donijela nešto posebno – misu u Cezareji, uz zalazak sunca. Bila je to misa ispunjena simbolikom, ljepotom i milošću. Vlč. Andrija govorio nam je kako Bog, koji je beskrajno milosrdan, svojim svjetlom spaljuje naše grijehe. Misa je bila duboko emotivna, završena slavljenjem koje se, obasjano zadnjim zrakama sunca, nastavilo još dugo. Prepuni Božje ljubavi, u tišini i zahvalnosti, uputili smo se na počinak – srca ispunjenih radošću i iščekivanjem onoga što nam donosi novi dan.
Novi dan – četvrtak, svetkovina Tijelova – započeo je jutarnjom molitvom na molu, koju je predvodio vlč. Andrija. Uz bonacu, miris soli i mirno more, opustili smo svoja srca i predali ih Gospodinu, kako bi On vodio svaki naš korak kroz sve što nam ovaj dan donosi. Doručak je poslužila Ivanova grupa – „Izbavitelji“. Slobodno vrijeme trajalo je do 11:30, kada smo se ponovno okupili u Betaniji na temu predbračne čistoće. Temu su održali naši dragi gosti – supružnici Anamarija i Matija Sučić – koji su nas posjetili kako bi dublje posvjedočili ljepotu življenja čistoće u Kristu. Od srca smo im zahvalni na njihovom predanju i iskrenosti. Nakon teme uslijedio je ručak, koji je poslužila Šimunova grupa – „A je to“. Potom je započeo napeti odbojkaški turnir! Igra je bila žustra, borbena i prepuna pozitivne energije – svi su dali sve od sebe i igrali sa srcem. Čestitamo pobjednicima, ali i svima koji su sudjelovali, jer svaka utakmica bila je uzbudljiva i nezaboravna! Nakon tuširanja i odmora, vratili smo se u Betaniju na laičku temu pod nazivom „Kralježnica i zapreke“, koju je posvjedočio naš Ivan. Dirljivo je govorio o svim teškoćama koje je prošao te istaknuo kako mu je Bog bio najveća podrška, njegova „kralježnica“ – onaj koji mu je, kako kaže Psalam 30, 12. redak – „plač pretvorio u igru“. Zatim je uslijedio jedini rad u grupi za taj dan, a večeru je poslužila Klarina grupa – „Ninja kornjače“. Dan smo završili svečanom svetom misom, nakon koje je slijedilo euharistijsko klanjanje – trenutak duboke tišine, molitve, pjesme i prisutnosti pred licem Isusa. Klanjanje je bilo iznimno snažno i sveto; mnogi su osjetili kako im Bog ispunjava srce svojom prisutnošću, mirom i ljubavlju. Puni Duha Svetoga, ispunjeni Kristovom ljubavlju i zagrljeni Njegovom milošću, u tišini i zahvalnosti, uputili smo se na spavanje.
Petak – dan posta i pokore, dan susreta čovjeka i Boga – započeli smo svetom misom posvećenom prispodobi o sijaču. Doručak je poslužila Martinina grupa – „Spužva Bob“ – nakon čega smo se svi zajedno uputili u poznatu radnu akciju! No, nije se radilo samo o lopatama, metlama i čišćenju. Radna akcija na Krapnju mnogo je više od toga – to je zajedništvo, smijeh, služenje i ljubav pretočeni u konkretna djela. Radili smo s radošću, jer gdje je radost – tu je i pravi RAD. Nakon radne akcije, uslijedila je tema koju je održao vlč. Tomislav Medić pod naslovom „Duh Sveti“. Jasnim i dubokim riječima približio nam je osobu Duha Svetoga – Onoga po kojem sve postaje lakše jer nas vodi, tješi i ispunja. Nakon toga, na red je došao Noa, koji nam je posvjedočio kako upravo po Duhu Svetome živi svoju vjeru i širi Božju ljubav – u svojoj obitelji, školi, među prijateljima i svima koje susreće. Njegovo svjedočanstvo bilo je iskreno, nadahnjujuće i motivirajuće. Zatim je uslijedio posljednji rad u grupi, a ručak je poslužila Franova grupa – „Baltazar“. Nakon ručka došli su na red dojmovi – osobni osvrti na tjedan koji je iza nas. Emocije su nas preplavile, mnogi su pustili suze radosnice, a svi smo mogli osjetiti koliko je Krist bio prisutan u svakome – i sudionicima i animatorima. Večeru je poslužila Anđelina grupa – „Leteći medvjedići“. A onda – trenutak koji su svi iščekivali od samog početka: bal anđela. Lijepo odjeveni, s osmijehom na licu i darovima u rukama, okupili smo se kako bismo otkrili kome smo bili anđeli – za koga smo molili cijeli tjedan, kome smo pisali pisma i koga smo nosili u srcu. Animatori su nas dodatno razveselili pjesmama koje su sami osmislili, a tekstovi su sadržavali sve lude, zabavne i dirljive trenutke ovog termina – trenutke kojih ćemo se s osmijehom prisjećati još dugo. Bal anđela bio je uistinu poseban: emotivan, raspjevan, radostan i pun Božje milosti.
Stigli smo do kraja. Subotu smo započeli svetom misom, zatim doručkovali te se uputili na čišćenje i pakiranje. Teško je ovakav termin pretočiti u riječi – to jednostavno morate doživjeti. Doći, biti ovdje i osjetiti Kristovu ljubav na ovom otoku, u ovom kampu. Bog je djelovao u svakom trenutku:
u svakom buđenju,
u svakom bunaru prije teme,
u svakoj izgovorenoj riječi,
u svakom slobodnom trenutku,
u molitvi i zahvalnosti,
u igri, pjesmi, radu u grupi,
u svakom iskrenom razgovoru,
u svakom novom poznanstvu,
u svakoj poruci u sandučiću,
u svakom posluživanju obroka. On je bio s nama – neprestano. Od srca hvala svakom svećeniku, osobito našem vlč. Andriji. Hvala svakom animatoru, svakom sudioniku, roditelju, tetama kuharicama, domaru, svim moliteljima… Hvala svima koji su nas se spomenuli u molitvi kroz ovih sedam dana. Sa smiješkom na licu i vatrom u prsima nadam se da ste uživali čitajući ovaj mali osvrt.
Vidimo se dogodine!
De colores, drage sestre i braćo!
