U drugom tjednu 7.mjeseca održao se još jedan srednjoškolski termin na otoku Krapnju. Svatko od nas prisutnih došao je sa svojim željama, očekivanjima, snovima, idejama. Nekima je već od prijašnjih godina bilo poznato što ih čeka kroz tjedan, dok je velikoj većini ovo ipak bilo prvo ovakvo iskustvo. Iz dana u dan moglo se vidjeti kako one želje, očekivanja, snovi i ideje sudionika ostaju negdje po strani, te da sve više i više doživljavaju tajnu Kursilja koja ih osvaja. Naravno da su neki to pokazali naizvan, dok za druge vjerujem da se upalila barem malena iskrica Božje ljubavi u njihovim srcima koja čeka svoje vrijeme da se rasplamsa.
Tijekom jedne jutarnje molitve na molu naš fra Mate je šaljivo pokazao kako on svake godine kad dođe na Krapanj vjeruje da će moći hodati po vodi. Probao je i ove godine, ali na kraju zaključio: “Dopusti da propadne tvoj plan, ali nemoj da propadne tvoja vjera.” Tako su nam neki planovi ostvareni, neki su propadali, ali vjera je sigurno rasla i jačala se na temelju uspješno odrađene Kursiljo niti koju je započeo vlč. Hrvoje sa temom Tko sam ja? Zanimljivo je postavio pitanje zašto je sv. Ante bio svet, i ponudio odgovor: „Zato što je Ante bio Ante 100%, i to sa Bogom“. Time nas je sve potaknuo da odgovor na pitanje “Tko sam ja?” tražimo sa Isusom i da ja budem 100% ja. U temi Traganje za vrijednošću animator Ivan je posvjedočio upravo o tome u čemu je tražio svoju vrijednost i otvorio se iskreno sa riječima: “Htio sam da me drugi primijete.” Hvala našem Ivanu na iskrenosti jer su to riječi u kojima se većina nas mogla pronaći, a najviše hvala Bogu što Ivan danas radosno svjedoči da je svjestan svoje vrijednosti jedino u Bogu. U temi Milost opet nam je vlč. Hrvoje uputio poticajne misli, a jedna od njih je slijedeća: ”Bog uvijek oprašta jer ljubi cjelovito.” Poučio nas je što je sve važno da ostanemo u milosti: imati ritam u sakramentalnom životu i svakodnevni ispit savjesti. Animatorica Anamarija govorila je kako je to biti Kršćanin u svojoj crkvi, o važnosti krštenja, te o službama koje su nam dane na taj važan dan u našem životu – dano nam je da budemo svećenici, proroci i kraljevi gdje smo god poslani u obitelj, školu, na poslu. Animatorica Laura govoreći o temi Kršćanski život je drugačiji posvjedočila je:” Što god pogledam oko sebe, osjetila sam Boga.” Slijedeća tema očekivano je privukla veliku pozornost svih prisutnih. Animator Andrija i njegova djevojka Pia svjedočili su na temu Čistoće, načinu hodanja koji vodi do posvećenja, i svojim primjerima iz života rekli kako oni jedno drugom pokazuju ljubav i poštovanje. Slijedeća tema Kursiljo niti je Produbljivanje, u kojoj nam je animatorica Ana govorila kako ona živi i čvrsto čuva svoju vjeru na 4 stupa – ispovijedi, molitvi, sv. Misi i sv. Pismu. Govoreći o stupu koji joj je posebno drag, sv. Misi, rekla je predivnu misao koja ju potiče da produbljuje svoj odnos sa Bogom: „ Crkva je mjesto mog Oca.“ Dočekali smo dan koji je fra Mate nazvao srcem Krapnja – dan šutnje. To je bio poseban dan za mnoge prisutne da zastanu i susretnu se sami sa Bogom. Šutnja je uvijek posebno iskustvo za koje samo mogu reći – Dođi i vidi! Naša nit pomalo se privodila kraju sa temom Zaprjeke i kralježnica koju je predstavila animatorica Marta. Svojim primjerom zaprjeka u kršćanskom životu postavila si je pitanje: Zbog koga se ja u životu mijenjam? Zbog dečka, obitelji, Boga? Time je svima bila na poticaj da razmislimo o istom pitanju i tko nam to drži kralježnicu uspravnom dok živimo svoj kršćanski život. Na vrhuncu tema došla je i tema o Duhu Svetom koji je već kroz tjedan toliko puta zapuhao među nama. Govoreći o misli: „Svojom ćete se postojanošću spasiti“, vlč. Hrvoje nas je poučio da nas upravo Duh Sveti čini postojanim u vjeri. Duh Sveti je i onaj koji djeluje kroz nas, u nama, i po nama, a o tome nam je posvjedočila animatorica Antonia R. u temi Apostolat. Mladim i veselim sudionicima svidjelo se kako Antonia slikovito zamišlja apostolat kao povorku svatova na čijem je čelu Duh Sveti i tako nam je bila na poticaj da konačno svi mi upadnemo u tu veselu povorku jer smo svi pozvani biti apostoli tamo gdje smo poslani.
Tijekom jedne molitve na početku tjedna, opet nam je naš dragi fra Mate rekao kako nismo još uvijek svi koji smo tamo bili fizički prisutni uistinu došli na Krapanj (misleći kako nismo došli psihom i duhom po puninu iskustva). Ali ja bih se nadovezala na te misli, da svi mi koji uistinu jesmo tamo bili (a ima nas puno, što su sudionici posvjedočili na kraju) imamo drugi „problem“. Došli smo na Krapanj, doživjeli smo ga u punini, i kako sada otići sa Krapnja. Krapanj je iskustvo koje ostaje pohranjeno u dubini duše za života. Kada jednom stvarno dođeš na Krapanj – blago tebi!
Hvala za sve – svećenicima fra Mati, vlč. Hrvoju i vlč. Andriji, rektoru Kreši, animatorima Suzani, Antoniji K., Antoniji R., Ani, Marti, Martini, Emi, Lauri, Ivanu, Noi, Mateju, Andriji, Anamariji. Hvala Bogu!
