Dva dana nakon blagdana Obraćenja svetog Pavla, zaštitnika Kursilja u Franjevačkom samostanu u Dubravi okupilo se mnoštvo suradnika svih uzrasta, članova njihovih obitelji, sudionika na Ultreji. Sve puno boja! De Colores!
Neki su suradnici doputovali iz Hercegovine, neki iz Slavonije, Istre…
Sve nas je pozvala ljubav Kristova, koja je i utemeljiteljica Kursilja. Zagovarao sveti Pavao, Majka Marija i brojni kursiljisti koji su otišli s ovog svijeta u onaj, obećani!
Nakon srdačnih zagrljaja, male okrepe, susret je započeo malo iza pola pet, formativnim susretom suradnika koji je vodio naš Andrija. Tema je bila “Duhovnost Kursilja”
Razmatrao je život svetoga Pavla. Iako sam puno toga već znala, nije mi bila jasna BIT svega:
koji je to trenutak u kojem se dogodila tako snažna PROMJENA u Pavlovoj duši?
“Savle, Savle, zašto me progoniš?” Krist je Pavlu progovorio iz progonjenog!
Nije ga vidio s Uskrslim tijelom kao Marija Magdalena, nije bio na Brdu preobraženja kao Petar, Ivan i Jakov, ali se ipak dogodila duboka i korjenita preobrazba u njegovom srcu. To me je fasciniralo. Krist se uprisutnio u čovjeku. U progonjenom. Koliko puta sam gledala u pogreške drugog, umjesto u Krista u njemu? Ali Isusova Istina ne okrivljuje. Ona oslobađa…
Pavao se počeo diviti Isusu u progonjenom kršćaninu. Promijenio se smjer njegovog pogleda.
Počeo je gledati u Isusa i sve jasno vidjeti… Jer je Isus Svjetlo!
Svi smo već OBDARENI. Bog nam se darovao!
Zato je Pavao i mogao sve ostaviti. Prekrižiti “sva svjetovna mjerila.” Zanijekati svoj ego – kaže Andrija.
Meni je ovo prijeloman trenutak!
Što manje ega i ljudske pravednosti, to više Krista i plodova Božje Providnosti! Zaključak je izlaganja.
Nakon Andrijinog izlaganja slijedio je rad u malim grupama zatim Sveta misa u crkvi.
Misno slavlje je predvodio prečasni Marko Kovač.
Na oltaru je bio i uokvireni “Statut Kursilja” odobren od Zagrebačke nadbiskupije!
Imali smo uistinu tisuću razloga za slavlje! Tisuću razloga za ZAHVALU dobrom Ocu!
Nakon misnog slavlja, ponovno smo sišli u dvoranu gdje je Program nastavljen. Svjedočio je
suradnik Kursilja, Lovro Jović, muž, otac.
Tema njegova svjedočenja je bila “Produbljivanje osobnog odnosa s Bogom”
Zajedno s Lovrom promišljali smo kako produbiti naš odnos s Ocem kroz njegovu temu o duhovnosti suradnika i načinima na koje on postaje svjesniji Ljubavi Božje i produbljuje svoju vjeru i povjerenje u Stvoritelja.
Gospodin nema samo jedan način na koji želi prići svakoj svojoj kćeri i sinu, nego ima i traži stalno bezbroj načina i situacija kroz koje će nam progovoriti.
Tako smo promišljali o različitim načinima duhovnosti i poticaja kroz koje je Gospodin prilazio Lovri, uz misao da svoje slabosti i padove predamo Gospodinu što češće kroz sakrament pomirenja. Istaknuvši svetu misu kao trenutak i događaj vrijedan da svaki put kad slavimo svetu misu cijeli svijet zastane i pokloni se tom najvećem činu Ljubavi Boga koji je učinio da kroz Pretvorbu ostane s nama zauvijek i neprestano, Lovro nas je potaknuo da Boga živoga i djelotvornog čujemo svaki ponaosob osobito kroz dnevno razmatranje nad Svetim Pismom. Nema onih koji su rezervirani za čuti glas Božji. Otac nam progovara svakome, svatko od nas može čuti Gospodinov glas, a na to smo pozvani prije svega čitajući Njegovu Riječ.
U zahvalnosti i divljenju za taj najveći dar kojim nas je Otac naš darovao, Svoga Sina, Riječ Živu i Djelotvornu, molimo Majku Mariju da nam isprosi tu vjeru i povjerenje da i mi možemo reći svoj ‘Fiat’ i da postanemo revni za Riječ kao sveti Pavao.
Nakon svjedočanstva imali smo priliku susresti se uz čašicu razgovora i umnožiti jedni drugima radost i osmijehe tog dana.
Osvrt napisale: Ivanka Samardžić i Ivona Andraši
