21. travnja 2025. god. – Uskrsni ponedjeljak. Toga jutra umire poglavar Katoličke crkve – papa Franjo. Raspoloženje je tužno, neobično, iznenađujuće, drugačije. Shvaćam da je dan prije bio Uskrs te da se u velikom tjednu nije prijavilo ni približno dovoljno animatora za tečaj u Ivankovu kod Vinkovaca. Osim toga, nema ni zainteresiranog rektora.
Što sada? 56 krizmanika u 270 km udaljenoj župi od naše metropole treba sudjelovati u krizmaničkom tečaju od 25.4. do 27.4., samo tjedan dana prije svoje krizme. Jedino što je preostalo je preuzeti rektorstvo na sebe i početi slati poruke i snimati glasovne poruke. Popis ljudi koji su ispitani je dug i širok. Neka ta brojka ostane neizrečena. Laura i Marta su tu. Bilo bi dobro naći još barem dvoje, troje ljudi da ne putujem sam automobilom iz Zagreba. No, možda i tako bude bilo. Prođoše ponedjeljak, pa utorak, pa srijeda. Broj prijavljenih animatora i dalje je isti. Redovita komunikacija sa simpatičnim i veselim župnikom Krešimirom je stalna.
On je preuzeo na sebe potragu za domaćim animatorima koji bi se stavili na raspolaganje i služenje za nadolazeći vikend. Pronađeni su Iva, Ivana, Maja i Patrik. Telefonski sam ih uputio što se od njih očekuje i kako bi to trebalo izgledati. Tu je i Zrinka, majka naše animatorice Marte i osoba koja je pomogla u organizaciji i potrazi za animatorima. Neobično, ali i simpatično je bilo razgovarati sa ženom toliko dugo i toliko puta, a ne znati kako izgleda. Znali su to biti razgovori i poruke u večernjim satima kada biste vjerojatno radili nešto drugo. Zanimljivo, slična je situacija bila i lani, doduše u manjoj mjeri, kada nisam imao mogućnost ići na krizmanički tečaj u ovo mjesto na istoku Hrvatske. U četvrtak je krenula neprekidna molitva naših vjernih vojnikinja i vojnika iz molitvenog tima za ovaj, ali i druga dva tečaja koja su se zbila toga vikenda. Toga poslijepodneva je troje zagrebačkih animatora, iako neki žive u rubnim dijelovima Grada i upitno je je li to uopće Zagreb 😊, ipak odlučilo ići na tečaj. Svoje su obveze stavili po strani, a Bogu rekli „DA“.
Slično kao i naša nebeska majka Marija prije više od 2000 godina. Kako da sada rektor u jedno poslijepodne stigne trima novim animatorima prenijeti što sve dogovaralo zadnjih dana? Isto tako treba domaćim animatorima reći da nas ipak više stiže iz Zagreba i da se sada malo i njihove dužnosti mijenjaju. Ne znam kako sam to uspio. Uglavnom, nisam putovao sam. Sa mnom u automobilu bili su Lucija, Nela i Borna. Zvuči nevjerojatno da do njihovog javljanja tečaj nije imao ni glazbenika, a sada odjednom imamo troje ljudi koji sviraju. Da, to je morao biti plod molitve koja je krenula toga dana. Došao je i dan putovanja – petak. Toga dana, prije početka našeg putovanja, dogodila se strašna prometna nesreća sa smrtnim posljedicama na zaobilaznici A3. Osim toga, jako je padala kiša. Sve je to dodano usporilo izlazak iz Zagreba, ali i odgodilo naš dolazak u Ivankovo. Pa kada će ove poteškoće stati, pitam se? Stigli smo napokon u Ivankovo i počeli nešto kasnije od planiranoga.
Nema smisla trošiti energiju na sekiranje. Dobro je da smo došli i idemo sad dati nešto od sebe za mlade ljudi koji su nas tamo dočekali. Toga prvog dana tečaja vrijedi posebno istaknuti klanjanje. Naime, imali smo domaći zbor koji je to animirao svojom pjesmom i svirkom. Zaista posebno. Subota – drugi dan tečaja. Ranije u toku tjedna iz Nadbiskupije je komunicirano da bi toga dana, budući da je proglašen dan žalosti zbog papina pogreba, trebalo izbjegavati pjesme i zabavu. Tako je i bilo. Nismo svirali i pjevali pjesme prije svjedočenja animatora i vlč. Krešimira. Također, nismo imali ni 60-minutne igre poslije ručka, kako je inače običaj.
Tek smo se ujutro, prije početka pogreba, malo rastrčali igrajući toljagu i vjetar puše. Nažalost nismo uspjeli prikupiti sve Kursiljo teme među prisutnim animatorima pa smo iskoristili Bogom danu tehnologiju – ZOOM. Naša Petra javila se iz zagrebačkog naselja Špansko da nam posvjedoči o Zaprekama i kralježnici. Nešto kasnije mladi bračni par Tamara i Anto svjedočili su na jednom drugom tečaju uživo temu Čistoća, a mi smo je poslušali preko video-poziva. Čak smo im i pitanja poslali natrag u Zagreb 😊.
Hvala svim trima na uključenju na naš tečaj. Mnogi će toga dana posebno pamtiti ručak – pite – koje su pripremale žene iz mjesta. Bilo je tu sira, mesa, zelja i krumpira, za svakog ponešto. Naravno, jogurt sa strane je nezaobilazan uz ovakav ručak. Vrhunac dana bila je sveta misa nakon koje smo se razišli. Nedjelja je počela i završila kao i mnogi drugi tečaji. Ipak, nju će posebno pamtiti mnoge majke i očevi koji su suze radosnice pustili nakon što su slušali meditaciju koja se čita uoči davanja krizmaničkih pisama.
Stvar je otišla toliko daleko da su kasnije neki od tih ljudi zamolili da im se tekst meditacije pošalje da ga imaju za uspomenu. Na mnogim sam tečajevima bio, ali ovo mi se još nije dogodilo. Evo, dragi čitatelju, ovo je samo dio nevjerojatnih dogodovština koje su se zbile od Uskrsnog ponedjeljka pa do Bijele nedjelje.
De colores!
Luka Begović
Nekoliko dojmova:
Naučila sam kako se radovati zbog Božje ljubavi.
Posebno me se dojmilo klanjanje, pjesme koje je pjevao zbor mladih bile su predivne.
Naučila sam kako je život lakši i bolji s Bogom.
