Sjedim sada doma ispred peći iz koje toplinu širi vatra. Gledam i razmišljam kako je jedna mala iskra stvorila taj prekrasan plamen. Jedna mala iskra. Na prvi pogled beznačajna, nebitna, ali uviđam zašto ju je bitno imati. Tako je i naša iskra ovoga vikenda u Zaprešiću napravila rasplamsalu vatru i donijela nadu, kako animatorima tako i krizmanicima Jer Bog je doista velik i beskrajno nas ljubi. Ta mala iskra koju smo po Božjoj dobroti donijeli i usadili u srca krizmanika urodila je onom najvećom žeravicom koja je zapalila veliku vatru u nama. Koliko je samo milosno u petak bilo održati prvi rad u grupi, čuti vlč. Andriju kako održava prvu temu Kursiljo niti te nakon njega slušati našu Luciju. Kako je samo milosno bilo čvrsto zagrliti prijatelje u prvom bunaru i skupa moliti, skupa kleknuti pred Presveto i dopustiti Njemu da nas dotakne. Kako je milosno bilo u petak krizmanicima donijeti malu iskru.
Nešto je krizmanike pecnulo. No, ne onako bolno nego dovoljno da ih zainteresira kako se to loži vatra. Kako vatra može biti drugačija i kakve to promjene ona može donijeti. A nama ih je donijela subota. Bilo nam je toplo. Onako toplo oko srca slušajući Bornu i Martu i pitajući se pa, kako oni već gore? Gore za Krista i nije im bilo teško tu toplinu podijeliti s ostalima. Čudno. Čudno da su tako radosni sa svim zaprekama koje su u životu doživjeli, zar ne? Ili možda nije. Andrija je uskoro odgovorio na sva pitanja koja su se dimila u zraku. Pričao je o onim vidljivim znacima nevidljive Božje ljubavi. Došlo je ljeto, odjednom je postalo vruće. Zato smo se trebali malo rashladiti. Hvala dragom Bogu da je zapuhao vjetar, doista je izmamio osmijehe na licima krizmanika. No, zatim im je vrućinu u obraze donijela tema Čistoće. Gospodin je poslao Saru i Luku da svjedoče Njegovu ljubav u njihovim životima pa je nakon rada u grupi taj novi pojam predbračne čistoće dobio novo značenje. Tako je pri kraju dana nakon ispovijedi i Svete mise sve bilo vrlo vrelo. Mala iskra zapalila je vatru.
Nešto je sad tu već opasno gorjelo. Blagoslov je bio pjevati s krizmanicima “Ti dao si nam čvrstu riječ”, a još veći slušati Martina kako on tu riječ dijeli s drugima. Kakav je blagoslov bio u nedjelju se probuditi i sudjelovati na misi. Kakav je blagoslov bio tamo pjevati, primiti Gospodina u svoje srce. To srce je sada u mnogim krizmanicima stvarno bilo zapaljeno. Iskra se rasplamsala. Duh Sveti gorio je u nama.
Suze su tekle, ali tu na prvi pogled malu iskru više nitko nije mogao ugasiti. Ona se zavukla, zapalila i rasplamsala. Bog je iskru u vatru pretvorio!
Dojmovi:
“Naučio sam da je Bog još bolji nego sto sam mislio i da je u svima nama”
“Počinjem više opažati kao ga naći.”
“Naučila sam kako je Bog svugdje oko nas i kako nikad nije prekasno za počet živjet kršćanski život”
