Drugi obiteljski termin bio je održan od 2. do 8. srpnja. Naš suradnčki tim činili su: rektor – Saša Borković, animatori – Kihaki, Bosančići, Boro i Periši, svi oni desna ruka vlč. Andriji (pozadinski super tim – Maglovi i Lupić).
Za našu su dječicu brinuli: teta Andrijana, Maja, Veronika i te stričeki Petar i Emanuel. Hvala im velika.
Ekipa odbojkaša, logističara, pjesnika, prenositelja Riječi i zabavljača. Kad se svi povežu dobiješ opušteni, molitveno-pjesnički i otkačeni tim kojeg vodi Duh Božji, i sa njima se osjećaš otvoreno i mirno.
Hvala Ti Gospodine što si vodio i nadahnjivao sve ove ljude tebi predane.
Dojmljivo je gledati kako se otvaraju vrata Emausa, ulaze osunčana, crvena, umorna lica ljudi – velikih i malih, i nailaze na širom otvorene ruke naših animatora. Animatori ih pozdravljaju, napajaju, uzimaju im kofere i vode ih do soba. Taj prvi kontakt sigurno mnogo znači i polako otvara vrata obitelji za SUSRET.
U predvečerje smo se kratko predstavili i imali zajedničku euharistiju.
Drugi dan počinjemo s temom „Tko sam ja“ – istaknuta je misao: „Nemojmo sebe gledati površno, gledajmo se Božjim pogledom!“
Nakon Andrije svjedoči Toni Maglov – Traganje za vrijednošću. Čovjek kroz život prođe i ono lijepo i manje lijepo, no na kraju shvati da je jedini smisao u Bogu.
Sljedećeg dana slušalo smo vlč. Andriju o„ Milosti“-znaš li da si kći, sin kraljev. Andrija kaže kako bismo trebali na krštenju istaknuti transparent na kojem bi pisalo: „TI SI SIN / KĆI MOJA LJUBLJENA!“
Dalje nam je Diana Periš izlagala na temu „ Kršćanin u svojoj Crkvi“, posebno je istaknula kako je velika vrijednost živjeti sakramentalno.
Saša Borković je u izlaganju „Kršćanski život je drugačiji“ rekao u kojim se aspektima njegovog života vidi posebnost kršćanskog života, npr. ostaviti udobnost klimatizirane kancelarije i laptop i zamijeniti ju sa automehaničarskom radionom. To je moguće kada staviš Boga i obitelji ispred posla. Istaknuo je kako je pozvan svjedočiti o Bogu kada ima prilike (vožnja autobusa).
Srijeda nam počinje sa zanimljivom temom „ Teologija tijela“ o kojoj govori Marin Periš.
Kaže on da je dobro postaviti si pitanje kakvu sliku braka šaljemo ljudima u svojoj okolini? Vjerujemo li u dobro u svome supružniku?
Brak je slika Boga i ljudi, mi smo živi kip Boga na zemlji.
Lijepo se predat za bračnog supružnika, ne treba naš odnos biti- daj, daj. Ne moram ja biti uvijek u pravu, dati drugome da bude u pravu. Lijepo je rečeno kako i u bračnom činu postoji red – prvo ide riječ, razgovor, a onda tijelo. Jesmo li rekli jedno drugom oprosti, ako je bilo potrebno, jesmo li uzeli vremena za razgovor?
Zatim nam dolaze bračni par Boro sa svojim odličnim svjedočanstvom O zaprekama u braku.
Oni nas ohrabruju – s Gospodinom se mogu prebroditi i riješiti velike krize.
Naši Bosančići nam govore u kojem su se apostolatu pronašli. Katarina ističe kako je primarni apostolat biti supruga i majka, onakva kakvu ju Bog obilkuje.
A Perica je poslan biti sol u službi načelnika.
Na kraju nam naša Danijela Lupić govori kako je bila uporna, tražila svećenika da Kursiljo dođe na Rab, molila, i to se stvarno nakon nekoliko godina upornosti i dogodilo. Na Rabu cvjeta prijateljska zajednica Kursilja koja je svijetlo Raba, poziv vjernicima da dođu bliže Gospodinu.
Uz navedene službene teme bilo je i dosta opuštajućih trenutaka: odbojka na pijesku, sinjska alka uz orginalnu muziku podrške i zabavnog voditelja- Marina.
Bile su tu i neizostavne muške i ženske večeri, obnova bračnih zavjeta sa svadbom, dječji tulumi, kreativne radione – izrada Krapanjonaca (od češera), Božjih ovčica ( oslikanih na kamenu) te lijepih anđela koju su nas gledali sa mreža Kane.
Bože hvalim te i slavim po svim stvorenjima tvojim koje si doveo na Krapanj.
DE COLORES!!!
