Od 12. do 19. kolovoza 2015. održan je drugi obiteljski termin na Krapnju. Dvadesetak obitelji došlo je na Krapanj da zastanu, osluhnu i napune se Duhom Svetim. Jer svima nam je to potrebno. Kroz tjedan otac Viktor Grbeša govorio nam je o odnosu: prema Bogu, članovima obitelji, sebi. Svatko je za sebe zapisao na papir, pa i u srce, ono što ga je dotaklo.
O tome smo razgovarali u grupama, no dosta je toga ostalo i za samostalno promišljanje. Nije uvijek bilo lako prepustiti se jer s obiteljima su bila i njihova djeca. Najmlađi član imao je tek mjesec dana. U brigi za djecu pomogle su nam „tete čuvalice“ Anđela i Sonja. I upravo je to bilo predivno svjedočanstvo roditelja, ta duhovna briga za njihovu obitelj. Bez djece, ne bi im bilo tako naporno, no tko bi djeci ispričao, dočarao, gdje su to mama i tata bili. Ovako, iako još u nemogućnosti razumijevanja propovijedi i složenih tema, mogli su osjetiti da je roditeljima to nešto bitno, ozbiljno.
Živjeti trenutak, znati se sabrati, kako uspostaviti obiteljsku molitvu, tko je Zahar (glava obitelji) i koja je njegova uloga, što znači voljeti drugoga njegovim jezikom ljubavi – samo su neke crtice bogatog tjedna na Krapnju. Jednostavno: pozvani smo na rad na sebi te graditi odnos s Bogom i ljudima. Kroz svakodnevno čitanje Svetog pisma i promišljanje o pročitanom osluškivati što nam Gospodin želi reći. Jer svaki je dan nova lekcija. Za to je potrebna sabranost i odvajanje vremena. Desetak puta na dan, u strelovitoj molivi, sjetiti se citata Evanđelja koji nas je dotaknuo i preživjeti: sve naše kušnje i strahove. Njih možemo pobijediti povjerenjem u Boga. Osluškivanjem situacije u kojoj se nalazim i učenjem o sebi, oslobađanjem od svojih navezanosti i obrambenih mehanizama ponašanja, konačno mogu živjeti u slobodi. Tada lakše možemo prići bližnjemu i graditi odnos, most, povjerenje.
Kroz tjedan dana suživota na Krapnju, dijelili smo obiteljska iskustva, a u razgovoru sa svećenicima, koji su bili otvoreni za sve, primili po koji savjet. Nitko nije kući otišao isti. Napunjeni i ohrabreni u sve idemo s Gospodinom, pa i natrag u svakodnevicu.
Anita K.
U nastavku se nalazi nekoliko dojmova sudionika.
- Sama odluka o dolasku bila je jedan vid pozitivnog uzbuđenja i očekivanja jer smo slušali o Emausu od naših prijatelja. Tjedan me najviše dojmio u snazi Duha Svetoga kojeg sam osjećala da je prisutan cijelo vrijeme. Bog je svakodnevno progovarao kroz nova poznanstva i predivne ljude koje smo ovdje susreli i provodili vrijeme. Boravak ovdje je i više nego ispunio moja očekivanja, u apsolutno u svakom aspektu, duhovnom, tjelesno, kroz hranu, svete mise, predavanja i ljude koji su ovdje. Blizinu Boga sam osjetila kroz misu i ljude. Odluka je ta da ćemo doći ponovno sljedeće godine :). Svaka pohvala cijelom kolektivu bez kojeg ovo ne bi uspjelo, pohvale volji i želji da budemo sol ove zemlje.
- Zahvalna sam Bogu na njegovom pozivu u Emaus, u srcu sam osjetila njegov poziv. Zašto sam ovdje još ne znam, ali vjerujem da ima sigurno dobar razlog zašto sam baš ja odabrana za dolazak ovdje u Emaus. Kada dođem kući i slegnu mi se dojmovi, vjerujem da ću prepoznati plodove boravka ove godine u Emausu. Zahvalna sam Bogu što sam također upoznala nove prijatelje, a isto tako sretna sam što sam vidjela i drage ljude koje poznajem već godinama. Nadam se da ću sa nekom prijateljima nastaviti druženje i u Zagrebu i da ćemo rasti zajedno u Kristu. Najviše me se dojmio duhovni program i mise svakodnevne, klanjanje, procesija do Majke Božje Bistričke i molitva ispred kipa. Pri dolasku na Krapanj nisam imala nikakva očekivanja, jer sam u srcu odlučila dopustiti Bogu da učini svoje, a ja to radosno, otvorena srca prihvatim i nastavim to živjeti. Božji blagoslov!
- Ovogodišnji boravak u Emausu značio mi je duhovnu i tjelesnu okrepu. Najviše me se dojmio o.Viktor i njegova predavanja, propovijedi i poticaji. Dojmila su mi se i otvorenost i svjedočanstva i otvorenost i iskrenost u grupi. Dojmila su me se djeca, u njima sam gledao posebnu prisutnost Boga. Bog mi je osim propovijedi, predavanja i svjedočanstva, progovorio i kroz šutnju, prirodu, cvrčke, zvono… Boravak u Emausu ispunio je moja očekivanja, planiram doći i druge godine. Ispunio je očekivanja u svemu, u smještaju, hrani, ljubaznosti, duhovnoj okrepi. Božju blizinu sam osjetio u Euharistiji, klanjanju i u grupi…. Da, donio sam neke odluke potaknut propovijedi o. Vitora o većem angažmanu, da se kao vjernici trebamo više angažirati. Hvala svim sudionicima. Hvala svima.
