Što sam doživjela ovog ljeta na Krapnju? Zbog čega je taj tjedan bio drugačiji od svih prethodnih? Zbog čega se ovdje vraćam svake godine? Zbog koga? Toliko je pitanja na koja bih željela odgovoriti, a toliko je teško riječima izraziti što sam sve osjetila i doživjela. Prije svega, željela bih zahvaliti. Najprije zahvaliti dragom Bogu što je cijelo vrijeme bio uz nas. Njegovu blizinu i ljubav mogla sam vidjeti u svakome koga sam susretala – u svakom zagrljaju, svakom osmjehu, pa i u svakoj suzi, u svemu je bio prisutan. Sve je vodio i sve je bilo baš onako kako je trebalo biti. Hvala našim predivnim svećenicima, velečasnom Andriji, ocu Viktoru, fra Mati i velečasnom Borisu. Bili su nam pravi primjeri življenja radosnog kršćanstva. Svaki od njih je toliko drugačiji, a opet toliko poseban. Hvala našoj rektorici, animatorima i tetama u kuhinji – hvala za njihovu jednostavnosti i spremnost na služenje. Posebno hvala svima koji su nas pratili svojim molitvama.

Naš tjedan na Krapnju započeo je u subotu poslijepodne, večerom, svetom misom i kratkim upoznavanjem. Nedjelja je započela svetom misom nakon koje je slijedila tema velečasnog Andrije „Tko sam ja?“. Velečasni Andrija nas je podsjetio na to da je svatko od nas original i da se originali ne uspoređuju s drugima. Govorio nam je zbog čega se toliko uspoređujemo i koliko često zaboravljamo da smo ljubljeni baš ovakvi kakvi jesmo. Toliko nam je često potrebno ponoviti da smo ljubljeni sinovi i kćeri Božje, da to nije samo rečenica koja lijepo zvuči, nego odgovor na pitanje „Tko sam ja“. Poslijepodne je slijedilo predavanje oca Viktora, koje je započelo molitvom. Koristeći ulomak iz Matejeva evanđelja, otac Vikor nam je govorio o pravom i lažnom miru, te koliko često pristajemo na kompromise i mir „pod svaku cijenu“ u našim odnosima. Večernja molitva krunice kod gospe Lurdske bila nam je prekrasna priprema za sutrašnji blagdan Velike Gospe. Ponedjeljak smo započeli svetom misom, a na prvoj jutarnjoj temi nam je otac Viktor govorio o emocijama, o fazama duhovnog rasta, o psihološkim obrambenim mehanizmima i o maskama koje svakodnevno nosimo. Poslijepodne je animator Marko imao svoje svjedočanstvo u kojem je govorio o traganju za vlastitom vrijednošću, o svojim usponima i padovima i o Božjoj prisutnosti u svom životu. U utorak prijepodne nam je otac Viktor govorio o temperamentima i postizanju emocionalne zrelosti. Poslijepodne je animatorica Ana R. svjedočila o važnosti oprosta u njenom životu i kako joj je Bog daje snagu da svakim danom sve više oprašta i živi u miru. Nakon rada u grupama, fra Mate nam je održao prvu biblijsku radionicu u kojoj nam je tumačio dijelove Starog i Novog zavjeta. Dan smo završili zajedničkom svetom misom. Srijeda je započela molitvom i svjedočanstvom animatorice Jelene, koja je govorila o produbljivanju vlastitog odnosa s Bogom. Jelena nam je govorila o preprekama koje su je još više osnažile, te o važnosti molitve u njenom životu, posebno o važnosti zahvaljivanja i slavljenja. Poslijepodne je slijedilo pokorničko bogoslužje i šutnja, koja je trajala sve do večernje mise. Misu je predvodio varaždinski biskup Josip Mrzljak, koji je sudjelovao na duhovnoj obnovi bogoslova varaždinske biskupije, koja se također održavala na Krapnju, a nakon mise je slijedilo klanjanje. Doista je teško izdvojiti najljepši trenutak cijelog tjedna na Krapnju, ali ako bi to trebao biti samo jedan trenutak, onda bi za mene to bilo klanjanje. Kako zahvaliti Bogu na svim milostima što smo ih primili taj tjedan? Kako opisati ono što smo osjećali u trenutku kada smo mogli kleknuti pred njega, dotaknuti njegove haljine i reći mu sve što nam je na srcu? Nakon prekrasne srijede, slijedio je četvrtak, koji je također bio poseban jer nas je posjetio novi šibenski biskup Tomislav Rogić. Govorili smo mu o našim iskustvima na Krapnju, zbog čega je Krapanj naš drugi dom i što ga čini toliko posebnim. Nakon susreta s biskupom, fra Mate nam je pripremio još jednu biblijsku radionicu kojom nas je sve više približavao svetom pismu. Poslijepodne je animatorica Suzana imala svjedočanstvo o tome kako se iz straha i zatvorenosti sve više otvarala Bogu i u njemu pronalazila svoju sigurnost. Četvrtak je završio večernjom svetom misom u Cezareji. Petak smo započeli katehezom fra Mate nakon koje smo postavljali pitanja našim svećenicima. Poslijepodne je animatorica Ana B. svjedočila o traženju vlastite vrijednosti trajnim uspoređivanjima i nadmetanjima s drugima. Govorila nam je što se sve trebalo dogoditi u njenom životu da bi prihvatila da je stvorena na sliku Božju i baš zbog toga vrijedna ljubavi. Večer smo završili balom anđela, pjesmom i plesom, radosni i ispunjeni zbog svega što se dogodilo prethodnih dana. Subota je započela molitvom i svetom misom, a nakon ručka i dojmova došlo je vrijeme za odlazak. Ranije bih se vraćala s Krapnja u suzama, puna briga zbog povratka u svoj svakodnevni život, ali ovoga puta nije bilo tako. Mir koji sam osjetila na Krapnju ostaje i dalje u mom srcu i sada je na meni da taj mir nosim drugima. Tek sada postajem svjesna koliko nam toga Bog daje iz dana u dan i koliki su plodovi tjedna provedenog na Krapnju. Bogu hvala na svemu što smo primili, neka iz dana u dan sve više djeluje kroz nas i naše živote.

Neke dojmove sudionika pročitajte u nastavku:

• Krapanj mi predstavlja neopisivo lijepo iskustvo i zapravo je teško naći riječi kojima bih opisala što osjećam. Vjerujem da će mi ovi osjećaji još mjesecima dolaziti i otkrivati nešto novo. Kući s Krapnja ću ponijeti mir, toplinu, ispunjenost, vjeru i nadu.
• Krapanj je ispunio moja očekivanja, kao i svaki puta do sada, a Gospodin uvijek pripremi i poneko iznenađenje. Nisam zapravo planirala doći na Krapanj ove godine, a Gospodin me ipak doveo, i osjećaj je kao da sam došla doma. Ponijet ću mnogo toga… Radost, prijateljstva, snagu, pitanja, želje…
• U programu mi se svidjela kombinacija kateheza svećenika (stručni pogled na teme) i živa svjedočanstva laika o njihovom putu sustreta s Bogom. Program je bio opsežan i bogat različitim sadržajima. Rad u grupi bilo je mjesto otvorenosti i prihvaćenosti.
• Kao i dosad, Krapanj je ispunio moja očekivanja. Susrela sam se ponovno sa svojim ranama, čežnjama. Najveća vrijednost bila je susret s Gospodinom u mome srcu. On tako čezne da u njemu ima 1. mjesto. Ta odluka da ga tu i zadržim nosit će me do idućeg Krapnja.
• Krapanj i svi ljudi na njemu premašili su moja očekivanja, za koja smatram da su i ovako bila visoka. Nisam nikad na jednom mjestu upoznala toliko toplih i susretljivih ljudi i sve ih nosim sa sobom. Pohvaljujem rektoricu, sve animatore, svećenike i sudionike. Svi su stvarno prekrasni i nadam se da ću ih još susretati. Sugestija je da fra Matu pod obavezno uvedete u programe na Krapnju, jer mislim da je idealna osoba za ovakvo mjesto i mlade ljude, te da će mi on i njegove riječi svakako obilježiti prvu godinu na ovom malom, a velikom otoku.