Dana 21. listopada 2017. radosna družina mladih suradnika Kursilja okupila se pred crkvom Blažene Djevice Marije Žalosne u Španskom, kako bi krenula na prvi Kursiljo planinarski križni put. Nije nas bilo mnogo, ali znamo kako stoji u Svetom Pismu: „ Mnogo je zvanih, a malo odabranih.“ Naš put križa započeli smo u župnoj crkvi BDMŽ u Španskom. Radosna srca hodali smo gradskim ulicama i šumskim stazama, predvođeni drvenim križem kojega je krasio logo Kursilja. Hodajući, susretali smo različite ljude. Uz mnoštvo čudnih pogleda bilo je i susreta vrijednih pamćenja. Mala djevojčica, vidjevši križ, majci je rekla: „ Tako je i Isus nosio križ!“ Postaje su se brzo redale.
Uz pjesmu i prijateljski razgovor vrijeme leti. Došli smo tako do šeste postaje. Bila je to postaja šutnje. Hodajući u tišini imali smo priliku za osobna razmatranja i osobnu molitvu. Bilo je i teških trenutaka, ali Krist nam uvijek daje snage. Uspeli smo se tako do najviše točke našeg puta. Na najvišoj točci, planinarskom domu Glavica, bila je pauza za okrjepu, jer svima je dobro poznata izreka „ne u planine bez kruha i slanine.“ Zadivljeni prekrasnim pogledom i puna trbuha krenuli smo dalje. Spuštajući se šumskim stazama divili smo se Božjoj stvoriteljskoj snazi. Ubrzo smo došli do gradskih ulica i asfaltiranih cesta. Radost na licu, mir u srcu i bol u nogama pratili su nas do zadnje postaje, do kraja našeg puta. Završili smo na istom mjestu gdje smo i počeli, ali nismo se vratili isti.
