Božić, 2025.
(Zahvalan sam i svojoj majci Barbari koja mi je rodila brata Franceka. U jednoj fazi mislio sam da će mi ga oduzeti šogorica, ali ona ga je još više dovela k meni. Onda se pojavio rak koji ga htjede uzeti, ali nije uspio. Još uvijek svira harmoniku i glasno se smije. )
Imamo Brata kojeg je rodila Marija. Brat koji je želio imati braću. Postade s nama jednak u svemu. Zato nas učini blizancima – u svemu jednak. I zato ne skida osmijeh s lica. Njegovo rođenje i naše je preporođenje. Naime, nebeski Otac odlučio je DIVNIJE nas OBNOVITI nego što nas je stvorio. Na sam Božić molimo: Bože, divno si nas stvorio, ali si nas divnije obnovio rođenjem sina Isusa. Često se zadivim tom „divnijem“. Divnije je biti sin nego stvor Božji. Niste više robovi nego sinovi. Divnije je imati brata nego biti sam. Imati u crkvi dom, nego samo zgradu. Nastanio se ne više u štali nego u mom tijelu. Ne znate li da ste Hram Duha svetoga? Nismo viĕe stranci. ( U nedjelju smo se vratili sa kursilja u Korenici. Tamo su ljudi izbjegli iz Bosne. Divno je bilo slušati koliku im je kursiljo donio radost. Jer otkriše kako jedan te isti Duh prebiva u svakom.) Čitamo u današnjim čitanjima na misi kako Isus reče za Ivana krstitelja „Nema većeg, rođenog od žene, od Ivana , ipak i najmanji u kraljevstvu Božjem veći je od Ivana“ To je ono divnije.
Da, uveo nas je u svoju kuću, svoje kraljevstvo – gdje možemo pjevati: Radujte se narodi…
Imamo razloga slaviti taj rođendan, taj Božić, tog brata, taj novi život – jer njegov rođendan je i naš rođendan.
Od srca pjevamo: Vidi Božje otajstvo. Ostanimo u tom divljenju cijelog Božića!
Andrija,, Tomislav i Josip – te suradnici
