Još sam pod dojmom suznih očiju očeva i majki na kraju krizmaničkog tečaja u župi sv. Fabijana i Sebastijana u Varaždinu. Nakon završne Mise ostadoše u crkvi krizmanici i roditelji. Rektor Ivan, nakon kratkog opisa tečaja, dade riječ Ani i Pauli da iznesu svoj doživljaj tečaja te nagovijeste mogućnost produžetka tečaja na Krapnju, a onda se obrati roditeljima: „A sada ćete vi dobiti od svoje djece poruku!. I krizmanici izvade papir – pismo koje su napisali roditeljima i predadoše im ga.
Nasta muk, tišina. Roditelji čitaju. Promatram ih. Vade maramice i brišu suze. Sve se oči cakle od suza, kod očeva i majki. Ne mogu vjerovati da to pišu njihovi sinovi i kćeri s kojima u tim godinama tako teško izlaze na kraj. U pismima je isprika, molba za oprost, izraz voljenja, želja za iskrenim razgovorom. Tako nešto još nisu doživjeli. Znamo kako se komunikacija između njih najčešće završi sa prigovorima i svađom. A sada ovo, nešto sasvim novo, nešto nezamislivo. Novi pristup, novo gledanje, novo razumijevanje. Čudo Uskrsa. Orošene oči, zagrljaji, – sve u šutnji – nerazdvojni.
Divim se što im Gospodin učini. Preobražaj, Novi početak, život u suzama radosnicama. Ostajem zadivljen, u šutnji, zahvaljujući Gospodinu koji se kao novi život, Uskrsli, očitovao u obiteljima krizmanika.
O sretnog li Uskrsa!
P.S. I vama, dragi Prijatelji, pratitelji i molitelji zahvaljujem jer ste mladima izmolili radostan Uskrs.
Andrija Vrane
