Posljednji u nizu termina na Krapnju ove ljetne Kursiljo sezone bio je II. studentski
termin koji se održao od 20. do 26. rujna. Zajedništvo, otvorenost i fleksibilnost povezivali su odabranu dvanaestoricu animatora na čelu sa rektorom Mihaelom što se moglo primijetiti pri samom dolasku sudionika, a što se u narednim danima termina slijevalo na sve ostale.
Program termina započeo je zajedničkom svetom misom, nakon čega je uslijedila večera te poznata priča o Drvencima, upoznavanje te izvlačenje anđela, odnosno papirića s imenom osobe za koju je pojedinac molio i slao pisma u anđeosku poštu tijekom cijelog termina.
Dan Gospodnji započeli smo zajedničkom molitvom na kojoj se nazirala nevjerojatna količina talenata koji su svakog dana svojim anđeoskim pjevanjem ispunjavali prostor crkve. Nakon nedjeljnog okupljanja oko Gospodnjeg stola, prvu svećeničku temu “Tko sam ja” imao je vlč. Andrija u kojoj nas je podsjetio da je bitnije pitanje tko sam ja, nego kakav sam ja. Podsjetio nas je da omalovažiti nekoga znači učiniti drugog manje važnim od nas kako bi mi sebe uzdigli, što je pogrešno jer smo svi dar, svi smo jednakog dostojanstva i vrijednosti. Obratio nam je pozornost da je kršćanstvo zahvaljivanje i divljenje pitanjima “Što imam, a da nisam kupio?” i “Čemu se ja divim u sebi?”.
Nakon ručka nam je naš Dominik posvjedočio u temi “Traganje za vrijednošću” kako je, gdje i na koje načine tragao za svojom vrijednošću i kako ju je pronašao u Bogu kojem je neizmjerno vrijedan i poseban. Navečer su animatori zaigrali “Okladu” protiv sudionika koje su izazvali da naprave 24 zadatka u određenom vremenskom periodu. Sudionici su prvo morali pronaći animatore skrivene po cijelom kampu u čemu im animatori nisu nimalo olakšali stvari.
Naredni dani bili su ispunjeni novim svjedočanstvima naših animatora i svećenika, ali i zajedništvom, pjesmom, radošću i mirom. Novi niz tema otvorili su vlč. Sajko i naša animatorica Ema koja je u temi “Kršćanin u svojoj Crkvi” govorila o tome što je Crkva za nju, kako se slika o Crkvi mijenjala, kako ona danas doživljava Crkvu te koje joj je mjesto u njoj, dok je vlč. Sajko pričao o tome što je “Milost” i kako je možemo prepoznati u svojem životu. Nakon ručka naš je Borna posvjedočio u temi “Kršćanski život je drugačiji” kako se njegov život promijenio od kad je pustio Gospodina u njega, da ga vodi. Na kraju dana ludo smo se proveli, nasmijali i naplesali na karaokama na kojima su se izvodili hitovi djetinjstva.
Utorak smo započeli s temom “Produbljivanje” koju je imao naš animator Ivan koji je pričao o tome kako je njegov molitveni život bio pun uspona i padova i kako je Gospodina najviše primjetio kad se uspinjao prema Njemu što je naknadno objasnio na jedan vrlo zanimljiv način – matematičkim grafom. Nakon objeda slušali smo svjedočanstvo predbračne čistoće naših Goričanaca, Mihaela i Leone nakon čega je uslijedio turnir u nogometu. Navečer smo svetu misu slavili u Cezareji koja je bila posebna zbog obreda pranja nogu gdje smo dijelom u tišini, a dijelom uz predivne zvuke naše krapanjske muške klape razmatrali i prebirali u srcu primjer koji nam je Gospodin ostavio. Prije spavanja izmolili smo križni put u crkvi zbog obilne kiše koja je padala, a i koja je doprinijela posebnoj atmosferi korizme i pokojim suzama koje su potekle niz lica.
Srijedu nam je obilježila šutnja prije koje smo slušali svjedočanstvo na temu “Kralježnica i zapreke” naše Dore koja je navela par situacija iz svog života koje su joj bile zapreke, al u kojima su joj drugi, njeni bližnji, bili kralježnica. Šutnja je u kampu zavladala nakon ručka, a trajala je sve do večernjeg klanjanja koje je završilo jutarnjom misom sljedećeg dana.
Četvrtak, ujedno i predzadnji dan, započeli smo radnom akcijom nakon jutarnje svete mise i doručka. Nakon radne akcije slušali smo posljednju temu na terminu, ali i na Krapnju jer je ovim terminom završila sezona ljetnih termina. Temu “Apostolat” imala je naša Nela koja je pričala o tome kako ona živi svoju vjeru u svakodnevici koja nije uvijek idealna i lagana te kako je svojim primjerom, svojim življenjem vjere druge pozitivno isprovocirala. Nakon ručka prodavali su se suveniri gdje su sudionici kupili poneki za sebe, ali i za svog anđela jer je nakon večere bio bal anđela kada su se anđeli otkrivali svojim štićenicima za koje su molili tih nekoliko dana.
Kao i svaki posljednji dan na Krapnju tako je i petak bio ispunjen pomiješanim osjećajima – tuge zbog odlaska i radosti zbog dobivenih milosti. A kako bi najbolje sažeo doživljaj ovogodišnjeg II. studentskog termina, jedan je sudionik napisao pjesmu. Evo i teksta:
Bog mi se smijao sa tvoga lica, On me ljuljao u tvojoj pjesmi, grlio me rukama tvojim, rame uz rame sa mnom hodao po cesti! U tvome svjedočanstvu pričao o djelima svojim. S tobom se molio vazda za me: djela čudesna ja redom brojim!
Zato hvala ti za sve, Božji glasniče!
Mislio sam da je za me prošlo vrijeme milosti, da se zasitio tame što u meni prkosi. Zato poslao te na moj put: da me podsjeti kako nikad nije bio ljut, kako me nikad neće ostavit’!
Bog mi se smijao sa tvoga lica, On me ljuljao u tvojoj pjesmi, grlio me rukama tvojim, rame uz rame sa mnom hodao po cesti! U tvome svjedočanstvu pričao o djelima svojim.
S tobom se molio vazda za me:
Djela čudesna ja redom brojim!
Zato hvala ti za sve, Božji glasniče!
Ne znam kako to opisat’, sve što smo doživjeli: da se rane i suze mogu brisat, da duša može disati!
Zato poslao te na moj put, da mi kaze: “Volim te! Nemoj maleni u toj sumnjat! Nemoj, molim te!”
Bog mi se smijao sa tvoga lica,
On me ljuljao u tvojoj pjesmi,
grlio me rukama tvojim, rame uz rame sa mnom hodao po cesti! U tvome svjedočanstvu pričao o djelima svojim.
S tobom se molio vazda za me: djela čudesna ja redom brojim!
Zato hvala ti za sve, Božji glasniče!
Bože hvala Ti za sve Tvoje glasnike!
