Tečaj radosnog kršćanstva za obitelji započeo je 6. srpnja. Iako se strepilo da će Thompsonov koncert dan ranije usporiti dolazak, svi su sudionici stigli na vrijeme – iz cijele Hrvatske i BiH. Prvi, ujedno i najtopliji dan, protekao je u okupljanju, pripremama, misnom slavlju i predstavljanju. Mnogi su došli bez jasnih očekivanja, no s čežnjom za nečim dubljim. Unatoč ljetu, vrijeme je bilo ugodno, s povremenim kišama i vjetrom.
Tečaj je otvoren temom „Tko sam ja“, koja nas je uvela u spoznaju o vlastitoj vrijednosti i identitetu djece Božje. Shvatili smo da ne dolazimo samo na fizički odmor, nego na duhovnu obnovu. Kroz razne teme, svjedočanstva i susrete, mnogi su progovorili o osobnim borbama, padovima i snazi koju su pronašli u vjeri. Posebno je bilo snažno vidjeti svećenike među nama, iskrene i bliske, bez distance, što je mnogima ostavilo dubok dojam.
Sakramenti su nam ponovno zasjali kao znakovi Božje prisutnosti, a kroz razmjenu iskustava ponovno smo otkrivali njihovu snagu – posebno sakrament braka. Rektori tečaja bili su stalno prisutni, nenametljivi, ali čvrsti oslonac.
Osim duhovnog dijela, održane su i brojne zajedničke aktivnosti – večeri za muškarce i žene, turniri, radionice… Radna akcija s vađenjem pijeska i krpanjem mreža ostala je mnogima u sjećanju, posebno jedna situacija gdje je sudionik, isprva nezadovoljan, kroz ustrajnost i zajedništvo doživio osobnu promjenu.
Vrhunac tečaja bila je bračna osama i obnova bračnih zavjeta, dok su djeca za to vrijeme bila sigurna u rukama čuvalica – dječjh animatora, koji su dale neprocjenjiv doprinos. Na završnoj svečanosti, djeca su pripremila nastup uz pjesmu koju još uvijek pjevaju:
“Vjeruješ li, možeš pomicati planine, prelaziti mora i hodati po vodi…”
Zahvalni svima – tehničkom osoblju, voditeljima, svećenicima, animatorima i sudionicima – nosimo sa sobom ne samo lijepe uspomene, već i želju da ostanemo u Bogu koji nas povezuje i obnavlja.
Dojmovi sudionika:
- Posebno me se dojmilo koliko nas koji smo na Kursilju; svi različiti i sa svih strana zemlje okupljeni, skupa slušamo, skupa jedemo, skupa se igramo, skupa kupamo, živimo kao jedna složna obitelj.
- Nekako ta spremnost četiri produhovljena svećenika, stalno prisutna i na raspolaganju svima za razgovor, ispovijed, ta vatra, energija I njihovo svako predavanje. Posebno bih izdvojila razgovor nas supružnika sa svećenikom.
- Dolaskom na Krapanj sam spoznala tko sam, što sam i kome pripadam. Malo sam zbunjena da sam tek sada spoznala Krista, ali neizmjerno radosna i zahvalna. Kroz svjedočanstva sam se pronalazila i istovremeno obradovala novim spoznajama. Zavolila sam sebe jer me voliš i ne nalaziš mi mane. Pobližila si i spoznala više o sv. sakramentima. Do sada sam brak gledala kao svetinju koju sam čuvala, branila, štitila i dalje ću, ali spoznaja što je svetinja me oduševila. To mi do sada nije bilo jasno. Iskustvo koje se ovdje pruža je neprocjenjivo. Beskrajno i nešto najljepše što sam doživjela. Hvala Kursilju što mi je sve ovo i više od ovoga omogućio. Kroz pjesmu “Divan si” izražavam sve svoje dojmove, promjene i zahvale.
- Najveće promjene nazirem i želim potaknuti u odnosu prema svojoj ženi. Ako se njoj približim i dopustim da se ona približi meni osjećam da će se puno toga pozitivnoga početi događati. Staviti Isusa na prvo mjesto uz molitvu i sebedarje, osjećam da će promijeniti moj život i probuditi moju ustajalu i zamućenu vodu žive vjere za kojom već duže vrijeme intenzivno žeđam u svome životu
- Dojmilo me to što sam se u svakom svjedočanstvu prepoznao, a svaka propovijed i tema kao da je pisana upravo za mene. Ali kad već treba nešto izdvojiti ja bih rekao da je mir, sloga, zajedništvo i osjećaj pripadnosti koji osjetiš u svakom trenutku i usvakom susretu i razgovoru neovisno na spol, dob, zanimanje ili ulogu u zajednici.
- Posebno me dojmilo smirenost kod svih i zajedništvo i jednostavnost. Kod sebe nazirem smirenost koju do sada nisam imao i bolji osjećaj prema Bogu i vjeri. Promijenit ću da budem više strpljiv i smiren i više vremena provoditi s Bogom u molitvi.
- Spoznala sam da je najbitnije sebe mijenjati, a ne druge. Također sam odlučila da ću u potpunosti predavati svoje križeve Isusu. Utvrdila sam spoznaju da sam “dijete Božje”.
- Najviše me obradovala bračna osama, koja je meni i mome mužu bila najkorisnija. Gdje smo se otvorili jedno drugome, saslušali jedno drugo bez dizanja tona, bez prekidanja kako je to do sada izgledalo kada bi krenuli u bilo kakav razgovor ili raspravu. A tek vrhunac večeri misa i obnova bračnih zavjeta. Gdje sam stvarno osjetila Božju prisutnost između nas dvoje. Jedno drugome smo obećali da ćemo imati više vremena za nas i da ćemo pokušati svaki dan pronalaziti to vrijeme za sebe, za naš rast u braku.
- Posebno me se dojmilo zajedništvo, ljubav i radost koje se osjeća na Krapnju. Došla sam sa velikom tugom i zadrškom u srcu. Već prvi dan, u svjedočanstvu obitelji Babić u prvom grupnom razgovoru, jedan veliki teret mi je pao sa srca. I onda se dogodio izljev ljubavi, mislim, svih prisutnih na otoku. Šimuni Cirenci ne samo da su mi pomogli nositi moj križ, nego su ga složno skinuli sa mojih leđa i ponijeli ga.
- U životu ću promijeniti pogled na svoje postojanje ovdje na zemlji. S obzirom da znam kako nisam bila željena, skoro nisam ni rođena, sada vidim da sam Bogu jedinstvena.
- Samo zahvala na nezaboravnom iskustvu. Svećenicima, rektorima, animatorima i obiteljima koje su bile dio ove radosti, naravno posebna zahvala tetama čuvalicama i našim vrijednim tetama u kuhinji koje nas po cijele dane služe. Gospodine daj nam milost da nastavimo živjeti s tobom u našim srcima kada se vratimo u kolotečinu života. Molimo te. Hvala svima.
