On želi odnos
Ići u podmetnuti leđa ili ostati doma? Odluku nije bilo lako donijeti zbog fizičke iscrpljenosti. No, imajući primjer ustrajnosti starijih suradnika pobijedilo je srce i odluka da idem na tečaj. U Brodski Stupnik, mjesto nedaleko Slavonskog broda, četveročlana animatorska ekipa uputila se u petak za vrijeme najveće gužve (Bogu hvala na klimi!). Već po dolasku osjetili smo prihvaćenost. Srdačno nas je dočekao župnik kojeg zovi “Dugi” i njegova sestra Jelena te smo se uputili prema sobama. Stvari je trebalo brzo ostaviti jer je ubrzo počinjala Sveta Misa kojom je započeo krizmanički trčaj.
Za vrijeme propovijedi, župnik je pred cijelu zajednicu stavio pitanje “Tko sam ja?”. Dok je ovo pitanje odzvanjalo u srcima potvrđenika, od kojih su se neki prvi puta suočili s njim, u meni je odjeknula rečenica da “nema života bez kuće Očeve”. Kao raskajani sin, i Pulcinello se trebao vratiti kući, uspeti se na brdo kako bi upoznao svoju pravu vrijednost i Očevu ljubav. Nikada prije slušajući ovu priču nisam primijetio da s Pulcinella nisu odmah otpale sve naljepnice – otpala je samo jedna. Iznenadilo me to i odmah si postavio pitanje zašto? Zašto nisu odmah otaple sve naljepnice? Iako je svemoguć, Bog na nama radi polako – On se želi družiti s nama. Želi da mu dođemo svaki dan. On želi odnos!
Ta misao nastavila se spontano provlačiti i sljedećeg dana. U prvoj svećeničkoj temi župnik nam pomogao na nov način sagledati milost rekavši da je “milost više od dara, ona je odnos s Bogom”. Taj odnos dao je snage rektorici Ani da posvjedoči kako je od molitve “daj da se promijeni drugi” počela moliti “Bože, promijeni moje srce”. Nakon dijeljenja iskustva kroz razgovor u grupi, zajedništvo smo nastavili graditi igrom. Još mi je živo sjećanje na gladan smijeh i širok osmjeh “Iveka” koji je svojim šalama nasmijavao cijelu grupu. Po završetku programa okrijepili smo se ukusnom domaćom kuhinjom. Bilo je zanimljivo slušati životne priče te naučiti nešto o povijesti Slavonije.
Ipak, ono što je obilježilo ovaj tečaj bili su sakramenti – “sveti spomeni” koji nam pomažu ući u odnos. Preko vidljivih stvari uvode nas u prostor Duha. Uz Euharistiju, Ispovijed i Pričest to sam imao prilike iskusiti u petak primajući sakrament Bolesničkog pomazanja zbog nagle drhtavice. Zamolio sam župnika da me prije nego zovemo hitnu pomaže uljem. Kako sam već bio legao, pozvao je sve prisutne te su kao zajednica molili za moje zdravlje. I oni što me iznenada “uhvatilo” se polako smirilo te sam ostatak tečaja mogao sve kao da se ništa nije dogodilo. A opet, dogodilo se puno. Ulje me kao vidljivo uvelo u oko nevidljivo. Isto ulje koje se koristilo u grčko-rimskom hrvanju kako bi tijelo borca bilo neuhvatljivo za protivnika. Isto ulje koje će potvrđenike s ovog tečaja učiniti neuhvatljivima za đavla. Ulje poslanja dobiveno u svetoj Potvrdi, čiji je plod savršenije primanje Euharistije. S njom je tečaj počeo, s njom je i završio, uz poticaj da idemo i budemo kao kruh koji smo blagovali. Ići ili ostati? Koja je tvoja odluka?
Odabrani dojmovi sudionika:
