Naš vikend tečaj za krizmanike u Selnici izrekli smo kroz šaljive rime (svaka sličnost sa stvarnim događajima je slučajna).
Uživajte… 🙂
U Selnicu smo došli,
kroz Međimurje prošli.
Na krizmanički stigli,
da bi krizmanicima duh podigli.
Župnik Mario začuđeno gleda tko su ovi,
a ostvarili svi mu se snovi.
Vesela ekipa, dva bračna para i Petra,
sile Duha Svetoga nije falilo kao ni vjetra.
Kiša uz to pada sva tri dana,
ali mi smo se držali svoga plana.
Krizmanike podijelili u grupe
i svjedočili im bez pola muke.
Vlč. Stojko svećeničke teme svjedočio
i juhu od češnjaka veselo točio.
U Petrinoj grupi mnogi su plakali
i suzama pod namakali.
Lucija je došla na svoj tečaj prvi,
a u grupi sve od radosti vrvi.
Grupu hrabro je vodila
kao da se u Kursilju rodila.
Josip nam je gitaru svirao
i svojim svjedočanstvom u srca dirao.
Sve to pod budnim okom našeg rektora,
kao iz Troje Hektora.
Neustrašiv i poletan,
a i nadasve okretan.
Igre bile su sjajne,
moglo bi se reći i bajne.
U vatrogasnom domu ručak su nam spremili
i za gašenje požara nas opremili.
Davor nam je i sirenu upalio,
dobro da nas župnik nije ispalio.
Cijelo upregnuo je selo, žene i muškarce vrijedne
sve su pripremili bez greške ijedne.
Animatorica Marijana iz Metkovića došla
i međimurske brege sve prošla.
Kad smo kući krenuli,
vlč. Mario sav se ozario.
Lulu zadovoljno pušio,
jer mu se koncept više nije rušio.
Na kraju što vam možemo reći,
nema kraja našoj sreći.
Vikend brzo došao je kraju – vidimo se svi u Raju ♡
A evo i nekoliko dojmova naših krizmanika:
Bog je živ.
Naučila sam da nisam sama i da je uvijek Bog uz mene.
Shvatila sam da nisam jedina kojoj je ponekad teško ići na misu i biti tamo jer ja to želim. Shvatila sam da i drugi imaju problema s tim, ali je bitno je ostati u povezanosti s Bogom jer je On naše sigurno mjesto.
Naučila sam kako biti bolja osoba i čovjek, na neka svjedočanstva sam se i rasplakala, čak se i na neka nasmijala, jako mi je lijepo bilo družiti s animatorima.
Moj odnos s Bogom je postao snažniji i osjetila sam potrebu činiti male stvari koje znače drugima bilo to misliti na nešto i ponijeti to umjesto njega, pridržati vrata, vidjeti nešto lijepo i to kupiti i pokloniti osobi na koju sam pomislila kad sam to vidjela, posjetiti neku stariju osobu u selu…to su male stvari koje mogu učiniti i uljepšati nekome dan. Radila sam to i prije, ali imam sada potrebu to raditi češće.
Lijepo mi je bilo znati da kršćanski život nije samo Crkva, molitva i priča s Bogom nego i zabava, razumijevanje, gledanje na život optimističnije i da Crkva nije mjesto gdje svi moramo biti savršeni nego mjesto gdje smo svi tu jedni za druge.🫶🏻
