Prošlog vikenda (od 6. do 8.3.) održan je krizmanički tečaj u župi bl. Alojzija Stepinca na zagrebačkoj Savici. Na tečaju je sudjelovalo oko 50 krizmanika, a Kristovu radost s njima podijelili su: Dora, Ivan, Helena, Fran, Petra, Filip, Lucija, Karla, Martina i rektorica Katica.
U petak navečer tečaj smo započeli s molitvom, nakon čega smo krizmanike upoznali s Kursiljom. Kako je Otac onaj koji nas neizmjerno ljubi sa svim našim manama i vrlinama prenijeli smo krizmanicima pričom o Drvencima. Da je ljubljeno “dijete Božje” uzviknuo je i jedan od krizmanika tijekom svećeničke teme “Tko sam ja?”
Naša Helena ispričala nam je kako je ona tragala za vrijednošću. Posvjedočila je da svi mi možemo dijeliti iste talente i vrijednosti te smo ih kao takve pozvani iskoristiti za nešto više. O našim „točkicama“ i „zvjezdicama“ razgovarali smo u grupama, a krajem večeri predali smo ih Isusu na klanjanju. Subotnje jutro započelo je molitvom, a s obzirom da se pripremaju za krizmu, o važnosti sakramenata i milosti progovorio je vlč. Faltak. Po čemu je kršćanski život drugačiji u svojoj temi ispričao nam je Fran.
Svojim dirljivim svjedočanstvom naša Dora podsjetila nas je na misao “ako je Krist glava, a mi smo udovi zašto često zaboravljamo da su Njegovi bili probodeni?” S obzirom da je svjedočila na temu “Kralježnica” kao najveći životni oslonac navela je majku u čemu su se vjerujemo mnogi pronašli. A da zahvale svojim majkama, kao i očevima krizmanici su imali priliku kroz pisma koje su pisali tijekom rada u grupama. Također, tog su dana imali priliku pristupiti sakramentu sv. Ispovijedi. Koliko velike milosti je Krist činio taj dan svjedoče primjeri onih koji su se zadnji put ispovjedili za prvu pričest. Kao vrhunac zajedništva s Kristom, subotnji program završili smo sv. misom.
U nedjelju je kratkim videom o Duhu Svetom, kao onom čije će darove uskoro primiti, progovorio naš Luka Sente, a kako Duh puše u njegovom životu posvjedočio je animator Filip. U svojoj temi ističe da smo svi pozvani na svetost. Poput apostola i mi smo pozvani donositi Krista, bilo to u školi, obitelji ili društvu. Nedjeljnu misu slavili smo sa župnom zajednicom, nakon čega je uslijedio susret s roditeljima koji su i sami imali malu dugovnu obnovu kroz meditaciju naše rektorice Katice. No ipak, najviše od svega dotaknule su ih riječi zahvalnosti, ljubavi i onog što često ostaje neizrečeno, sve to ih je čekalo u pismima njihove djece.
Te jednostavne, ali iskrene riječi izmamile su suze radosnice i osmjehe na lice. U tim trenucima snaga ljubavi koja povezuje obitelj podsjeća nas da je važno jedni drugima reći koliko nam znače.
Upravo u tome prepoznajemo i Božju prisutnost, jer kako kaže Sveto pismo:
„Ako ljubimo jedni druge, Bog ostaje u nama, i ljubav Njegova u nama je savršena.“ (1 Iv 4,12)
