Prvi studentski termin na Krapnju trajao je od 27. srpnja do 2. kolovoza, no za animatore i rektoricu Anu Mandić započeo je mnogo ranije. Uz molitvu, post, krunicu i predan rad pripremali smo nezaboravan tjedan za studentsku mladež.
Na naš mali otok brodovi su dovozili zbunjena lica, radosne osmijehe i duše željne istinskog mira. Program je započeo svetom Misom koju je animirala vesela skupina glazbenika sastavljena od sudionika i animatora. Nakon mise uslijedilo je upoznavanje. Promatrajući mlade ljude, bilo je lako uočiti koliko su žedni Božje riječi. Prvi dan završili smo predstavljanjem programa i zajedničkom večernjom molitvom.
Iduće jutro započelo je svetom Misom, nakon koje smo iz košarice izvlačili imena svojih ‘anđela’. Tijekom cijelog tjedna molili smo za osobe koje smo izvukli te ih malim porukama ohrabrivali. Slijedile su teme ‘Tko sam ja?’ vlč. Andrije Vrane i ‘Traganje za vrijednošću’ koje je posvjedočio mladi medicinar Marko Zeljko. Rad u skupinama otvorio je prostor za iskrenost i međusobno upoznavanje. Dan su zaokružile teme ‘Milost’ i ‘Kršćanin u svojoj Crkvi’, u kojima je Karlo Mitrović posvjedočio koliko mu Crkva znači u svakodnevnom životu. Večer smo završili igrom ‘Potraga za blagom’. Dok sam vodila jedan od štandova, bilo je predivno promatrati mlade koji su, unatoč umoru, bodrili jedni druge, smijali se i zajedničkim snagama tražili put do pobjede.
Sljedećega jutra nakon doručka uslijedila je radna akcija. Zadivila me spretnost momaka koji su popravljali krov bungalova. Doista vrijedi ona dječja pjesmica: ‘Kad se male ruke slože, sve se može.’ Nakon kupanja uslijedila je tema ‘Kršćanski život je drugačiji’, u kojoj je Martina Šagolj posvjedočila ljepotu života s Kristom. Rad u skupinama protekao je u pripremi supertalenta. Oduševila me motiviranost, kreativnost i zajedništvo moje grupe, kao i njihova iskrena želja za zdravom radošću i zabavom.
Nakon popodnevne svete Mise slijedila je tema ‘Predbračna čistoća’, koju su održali Fran Škoda i Ana Barbarić. Mladi su je s velikim zanimanjem slušali. Njihovo svjedočanstvo pokazalo je da čistoća nije samo pitanje seksualnosti, nego način života i pogled na čovjeka. Nakon brojnih pitanja sudionika i odgovora Frana, Ane i vlč. Dominika pripremali smo se za supertalent. Večer je bila ispunjena smijehom, pjesmom, plesom i iskrenim zajedništvom.
Iduće jutro ponovno smo započeli svetom Misom. Nakon slobodnog vremena vlč. Dominik Jaić održao je temu ‘Osoba Isusa Krista’, a zatim je Marta Vukojević govorila o produbljivanju kršćanskoga života. Nakon rada u skupinama uslijedio je nagovor za šutnju. Iako smo joj pristupili s dozom straha, pokazala se kao dragocjena prilika za susret sa samima sobom i s Bogom. Posebno me dirnulo klanjanje tijekom kojega su sudionici i animatori zajedno klečali pred Presvetim te naglas iznosili svoje zahvale, molbe i životne križeve.
Nakon šutnje dan smo započeli molitvom na molu koju je predvodio vlč. Roko Ivanović. Pogled na more i svježina jutra podsjećali su nas na Božju ljepotu. Slijedila je duhovna kava, tijekom koje su svećenici strpljivo odgovarali na pitanja sudionika. Leonarda Inkret u temi ‘Kralježnica i zapreke’ približila nam je borbu svakoga kršćanina, ali i ljepotu oslanjanja na Boga. Popodne smo proveli na turniru u odbojci, a animatori su ovaj put odnijeli pobjedu.
Na programu je pisalo: ‘Krunica – tko želi?’ Posebno me dirnuo velik odaziv sudionika koji su svoje slobodno vrijeme odlučili posvetiti molitvi. Time su pokazali koliko vole svoju nebesku Majku i koliko se pouzdaju u njezin zagovor.
Jedan od najljepših trenutaka cijelog kampa bila je sveta Misa u Cezareji. Pamtit ću narančasti zalazak sunca, lagani povjetarac i prizor sudionika koji su nakon mise okružili glazbenike te pjesmom, plesom i svirkom slavili Boga.
Idućega dana slušali smo teme ‘Duh Sveti’, koju je održao vlč. Matija Slišković, i ‘Apostolat’, o kojoj je svjedočila Katarina Nika Pernar. Pokazala nam je kako živjeti vjeru u izazovima svakodnevice.
Dojmovi sudionika bili su jedan od najljepših trenutaka cijelog kampa. U njihovim očima vidjela sam suze, mir i osmijehe po koje smo svi došli na Krapanj. Bio je to jasan znak da Bog djeluje u ljudskim srcima.
Posljednje večeri održan je bal anđela, kada smo napokon saznali tko je tijekom tjedna molio za nas i ostavljao nam poruke ohrabrenja. Posebno bih pohvalila vlč. Matiju i njegove glumce koji su izveli izvrstan skeč.
I tako je stiglo posljednje jutro. Osjećala se neobična, radosna tuga. Na Krapanj smo došli umorni, prazni i željni razgovora, savjeta i prijateljske ruke, a kući smo ispratili mlade ispunjene mirom, osmijehom i Božjim Duhom. Tada sam još dublje razumjela riječi svetoga Pavla: ‘Svima bijah sve da pošto-poto neke spasim.’
