Od 27. veljače do 1. ožujka 2026. u Župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Belici održan je Kursiljo tečaj za krizmanike. Kroz tri dana krizmanici su imali priliku slušati svjedočanstva, sudjelovati u radu u grupama, igrama, molitvi, klanjanju i svetoj Misi, a sve je bilo prožeto radošću, jednostavnošću i onim posebnim zajedništvom koje Kursiljo uvijek iznova nosi.
Mladi su bili zaista predivni. Otvoreni, dobri, iskreni, zainteresirani i spremni razgovarati o svemu. U grupama se osjetilo povjerenje, a kroz teme su se otvarala važna pitanja života, vjere, vrijednosti, smisla, Božje blizine i Njegovih zahvata u našim životima. Poseban dar bio je i to što nas je pratilo savršeno vrijeme, pa smo veliki dio vikenda mogli provesti vani. Puno smo se igrali, družili, a nekad smo i grupe imali na otvorenom, što je cijelom tečaju dalo jednu dodatnu ljepotu, slobodu i radost. Teme su bile dirljive, duboke i pune života. Na poseban način pokazivale su Božju prisutnost i Njegove zahvate u našim životima. Neke su riječi ostale baš snažno odzvanjati u srcu, a među njima i misao vlč. Kristijana Stojka da smo svi mi Božji prinčevi i princeze. Kako je to samo bilo lijepo čuti i još ljepše gledati kako mladi to primaju, kako im se u očima vidi da žele vjerovati da su doista ljubljeni, vrijedni i željeni.
Veliku ulogu u tome imali su i animatori: Šimun Klepo, Petra Palijan, Ivan Letica, Ivana Rako i Marko Zeljko, i rektorica Ivana Krajačić, koji su se tijekom cijelog vikenda davali jednostavno, srčano i potpuno. Svaki je na svoj način unio nešto svoje, ali zajedno su svjedočili ono što je najvažnije, da je moguće biti mlad, radostan, normalan i Božji. Kroz teme, male grupe, razgovore u pauzama, igre i obične male susrete, krizmanici su mogli osjetiti da pred sobom nemaju nekoga tko im “drži predavanje”, nego mlade koji im iskreno žele prenijeti ono dobro što su i sami primili. Bilo je predivno gledati kako se tijekom vikenda stvara pravo zajedništvo. Toliko su se povezali da je animator Ivan u subotu popodne otišao igrati nogomet s krizmanicima. To možda naizgled djeluje kao mala stvar, ali baš u takvim trenucima vidi se ono najljepše od Kursilja, susret, blizina, svjedočanstvo života i osjećaj prihvaćenosti.
Važno mjesto na ovom tečaju imala je i glazba. Budući da su na tečaju bili i izvrsni svirači, kroz klanjanje, svetu Misu i cijeli program osjetila se posebna ljepota pjesme i molitve. Glazba nije bila samo dodatak, nego je nosila atmosferu, smirivala, povezivala i otvarala srca.
Veliku zahvalnost treba uputiti i župniku, vlč. Matiji Filipoviću, koji je učinio sve da se svi osjećaju dobrodošlo, sigurno i lijepo primljeno. Njegova otvorenost, briga i spremnost na suradnju ostavili su snažan trag na cijelom vikendu. Osjetilo se da je tečaj dočekan otvorena srca i da je svima bilo stalo da sve prođe u miru, redu i radosti. Ono što se također ne može ne spomenuti jest gostoprimstvo. U Belici smo bili zaista odlično ugošćeni. I ponovno se pokazalo da se u Međimurju stvarno dobro jede, naše kuharice u Belici su prave majstorice. Sve je bilo pripremljeno s ljubavlju, obilno i domaće, a i to je bio dio topline koju smo cijeli vikend osjećali. Uz to su i roditelji krizmanika bili uključeni te su u subotu pekli roštilj za zajednički ručak, što je bio još jedan lijep znak zajedništva, služenja i uključene župne obitelji.
Nedjeljni završetak bio je poseban. Nakon svete Mise koja je bila vrhunac susreta, uslijedilo je zajedničko druženje s roditeljima, čime je zaokruženo sve ono što se kroz vikend gradilo. Neočekivani znak pažnje bio je i to što je svaki animator za doma dobio par kg krumpira kao poklon, jednostavno, domaće i od srca. Ipak je Belica poznata po krumpiru. To je izazvalo i osmijeh i radost. Čak su animatori posjetili spomenik krumpiru, što je kraju tečaja dalo još jednu simpatičnu, vedru notu.
Krizmanički tečaj u Belici ostao mi je u srcu kao jedan od onih vikenda nakon kojih samo možeš reći: hvala Ti, Gospodine, za sve što si učinio. Od samog početka osjećalo se da ovaj tečaj nije samo neki običan susret, nego pravo djelo Duha Svetoga koji je vodio svaki trenutak, svaki razgovor, svaki susret i svako otvoreno srce. Na kraju, ostaje velika zahvalnost krizmanicima koji su bili tako dobri, animatorima koji su se darovali cijelim srcem, svećenicima, župniku, roditeljima i svima koji su na bilo koji način sudjelovali. Predivno je biti dio takve radosne i žive zajednice.
