Ovog ljeta odlučno sam se odazvala Božjem pozivu za duhovnim rastom, odmorom i radom na sebi. Tako sam, vođena Božjom providnošću, doputovala s prijateljicom na otok Krapanj. Usputne poteškoće nisu nam omele radost dolaska u samostan gdje smo bile toplo dočekane uz osmijehe animatora i organizatora ljetnog duhovnog kampa za mlade.
Nakon okrijepe i smještaja u sobe, susret je započeo molitvom i večerom, nakon čega je uslijedila Sveta Misa nakon koje smo se okupljeni u zajedništvu, uz vedrinu i osmijehe, predstavljali jedni drugima. Svatko je izvukao svog štićenika, a kao dobri anđeli uveseljavali smo jedni druge divnim porukama i poklonima kroz cijeli tjedan.
Nedjelja je započela jutarnjom molitvom i Svetom Misom te katehezama. Naš Andrija održao je temu ,,Tko sam ja?’’ te nas podsjetio što znači biti radostan kršćanin. Uputio nas je na bitnu činjenicu duhovnog rasta: put do Boga je put dolaska sebi, a otok Krapanj omogućuje mir u kojem odmaramo dušu, pronalazimo vlastitu vrijednost (,,ja sam original stvoren iz Božje ruke’’) kako bismo prihvatili i zavoljeli sebe te radosno svjedočili Božju providnost u našim životima. I sama mogu posvjedočiti radost Božje prisutnosti i Očinskog zagrljaja koji me pratio svakodnevno kao predivan blagoslov u pjesmama, svjedočanstvima, Svetoj Misi, u zajedništvu i svakom osmijehu sudionika. Animator Bojan svjedočio je svoj duhovni put na temu ,,Traganja’’ za sobom i slobodi od okova te nas naveo na promišljanje što je zlatno tele našeg života koji nas vodi zemaljskom cilju i zavodi prividnom ,,lažnom’’ srećom bez Boga. Večer smo završili druženjem uz zabavne igre po grupama, a svaka grupa ponosno je nosila ime jednog od Isusovih apostola.
Jutarnjom molitvom Gospi Lurdskoj započeli smo ponedjeljak, Gospinom krunicom osvježili dan, a noć završili euharistijskim slavljem i Božjim blagoslovom. Božja prisutnost nas je pratila u svjedočanstvima svećenika Roka na temu ,,Milost krštenja’’ koji je istaknuo kako treba znati moliti jer Bog uvijek daje ako ga srcem zatražimo te želi biti prisutan u našim lutanjima, padovima i čežnjama. Animatorica Katica svjedočila je svoju kršćansku ulogu u župi na temu ,,Kršćanin u svojoj crkvi’’ te nam je poručila da je naš zajednički cilj da budemo udovi Kristovi u crkvenoj zajednici te da se bez straha odazovemo Božjem pozivu na aktivnije djelovanje u crkvi.
Utorak smo započeli jutarnjom molitvom na molu koju je predvodio velečasni Andrija. Sjedeći na molu i slušajući njegovu molitvu u moru, zamislila sam Isusa kako me poziva da s povjerenjem hodam po moru i povjerujem da s njime mogu sve, a bez njega ne mogu ništa. I upravo ta slika me uvela u Zrinkino svjedočanstvo ,,Kršćanski život je drugačiji’’ koje me duboko dotaklo jer sam shvatila da je Bogu drago što sam tu gdje jesam, da mi se raduje baš ovakvoj kakvu me stvorio, stoga sama trebam prihvatiti sebe ovakvom kakva jesam, drugačija i slobodna, ,,savršeno nesavršena’’ u Božjim očima. Gledati svijet očima Božje ljubavi, a srce otvoriti Ocu svakodnevnom zahvalnošću baš zato što sam savršen ,,original’’ isklesana od Božjih ruku i vođena Njegovom milošću da mogu hrabro koračati putem svetosti. Bračni par Ivana i Karlo upoznali su nas s pojmom ,,potpune čistoće’’ i na svom primjeru ispričali kako ju živjeti u praksi. Istaknuli su da su za brak važne tri stavke: nježni i iskreni razgovori, tjelesna privlačnost i odnos s Bogom te da je odluka za život u čistoći ona koju donosiš s Bogom i u tome si potpuno slobodan da se odazoveš pozivu na iskrenu, čistu, potpunu i plodonosnu ljubav.
Srijeda je bila poseban dan jer nas je animatorica Lucija upoznala s temom produbljivanja odnosa s Bogom na način da mu se s povjerenjem prepustimo da djeluje svojom milošću jer znamo da je On iznad svih naših rana, trauma i boli, a don Mirko nas je uveo u šutnju na način da nam je dao smjernice kako kvalitetno iskoristiti vrijeme u šutnji. Imali smo priliku sudjelovati u cjelonoćnom klanjanju u crkvi te osobnom molitvom Bogu predati sve svoje strahove, čežnje i pronaći sebe u Njemu. Osobni razgovor s Bogom u šutnji i molitvi svima nam je bio potreban te smo radosno svoja srca otvorili Bogu da djeluje u nama i mijenja nas u smjeru svoje ljubavi i milosrđa.
U četvrtak nam je animatorica Petra progovorila kako su problemi, križevi i poteškoće na koje nailazimo na putu svetosti ,,zapreke’’ koje nosimo s Isusom. One su dio naše ,,kralježnice’’ i čine nas zrelijima. Dotakla me Petrina misao da se srce liječi kad se nesebično dajemo drugima te da i mi trebamo dopustiti drugima da učine djelo milosrđa, a Bog tek tada zadnji zatvara krug na najbolji način kad ispuni naše čežnje snagom svoje milosti. U četvrtak smo radosno sudjelovali i u radnoj akciji čišćenja samostana i uljepšali okoliš koji nas očarava svojom ljepotom. Svaki kutak samostana nosi svoje ime pa smo tako u ,,Cezareji’’ blizu mora imali večernju Svetu Misu gdje smo svoje grijehe, teškoće i lutanja zapisali na papir i ubacili ih u kantu s vatrom, a svećenik Roko nas je uputio da je Božja snaga tolika da On vatrom uništi sve što nas prijeći na putu svetosti. Simbolično su nam svima svećenici oprali noge kao znak služenja i poniznosti te nam dali primjer kako ljubiti drugoga Božjim srcem. Večer je započela druženjem i plesnjakom, a noć započela Božjim blagoslovom večernje molitve.
Petak smo započeli Svetom Misom. Animator Krešo pričao nam je što je ,,Apostolat’’ te nam dao smjernice kako ga živjeti. Biti apostol, kaže Krešo, znači naviještati evanđelje i truditi se Isusa približiti drugima, svjedočiti radosno svoj život u Kristu. Za mene biti ,,kristolik’’, nalik Kristu, znači dijeliti Božji dar s drugima (,,Besplatno primiste, besplatno dajte.’’) i tako se odazvati Isusovom pozivu na svetost, jer s njime ništa ne gubiš, već ti ,,mreže’’ samo mogu biti pune. Rektorica Ivana nas je uputila na kršćanski život u svakodnevnom životu, tzv. ,,pokursiljo’’ koji nam prethodi dolaskom u našu svakodnevicu, nakon čega je svaki sudionik pojedinačno razmijenio svoje dojmove i pojedinosti koje su nam dotaknule srce. Večer smo započeli predstavljanjem grupa zanimljivim i kreativnim skečevima i pjesmama, nakon čega je uslijedilo otkrivanje anđela svojim štićenicima. ,,Bal anđela’’ završio je zajedničkom fotografijom za uspomenu te večernjom molitvom i predivnim Božjim blagoslovom.
U subotu smo se oprostili jedni od drugih i zajedno napustili otok Krapanj, radosni i sretni što smo imali priliku ovih tjedan dana upoznati predivne ljude, što smo otvorili srca Bogu da iscijeli naše rane, resetira naše postavke da iznova počnemo živjeti novi život s Bogom.
Napisala: Patrcija Jakšić
