Predzadnjeg tjedna mjeseca lipnja, otok Krapanj je ugostio sudionike 2. Obiteljskog termina, polaznike Malog tečaja radosnog kršćanstva, ljude koji su odlučili pokloniti sebi tjedan dana duhovnog odmora i povratka izvoru. Ostavivši na kopnu brige bremenite, lađa ih je prevezla na otok. Već sami prolazak kroz vrata samostana,djelovao je na neke sudionike, po njihovim riječima, kao da su ‘ušli u Božji vrt’. U tečaj smo zakoračili Sv. Misom, slušajući prispodobu o Milosdnom ocu. Lomeći riječ, svećenik nam je u propovijedi pojasnio i u srce stavio kakav je to naš Nebeski Otac. Kakvom ljubavlju on ljubi. Uslijedilo je upoznavanje, na kojem smo iznijeli svoja očekivanja od tečaja.
Drugog dana tečaja, smo slušali prve svećeničke i laičke teme. Slušali o zvjezdicama i točkicama, ma i promišljali gdje su nam ih lijepili, gdje smo ih mi lijepili. Tragali za vrijdnošću, upoznali Suzanu, a u radu u grupi krenuli otvarati svoja srca. Zajedništvo nastavili produbljivati i kroz posluživanje obroka, a poslije podne čuli što je to Milost, što je Crkva, kako djelujemo u Crkvi. Posvjedočeno je da je Kršćanski život drugačiji jer je to život koji daje smisao. Spomenuta je i punica. Osvijestili smo da je nedostatak ljubavi veći problem od nedostatka vremena. Kršćanski život je dugačiji zato što u njemu čeznemo za više ljubavi. Kao idealan uvod u sutršnju temu zapreka, poslužila je noćna utakmica Hrvatska-Panama. Bilo je teško i nama ostati budan, prvo poluvrijeme smo igrali kao da se probijamo kroz rešetku. Ali, drugo poluvrijeme je donijelo svjetlo i nadu.
Rektor je bio blaga srca pa je program u srijedu počeo tek u 8:45 jutarnjom molitvom. Slijedili su tema o sakramentima i Zapreke. Pogledi ljudi su vedriji, osmijeh na licu izraženiji, srca radosnija. Uslijedila je Ženska večer. Smijeh koji je dopirao do nas, koji nismo bili tamo navodio je na zaključak da je bilo – radosno. Sutra ćemo saznati i plodonosno. Bogu hvala. Taj dan je završio svpjevrsnim šokom za muške sudionike – upoznati su sa još jednom Krapanjskom eksluzivom – muškom radnom akcijom.
Ranojutarnjom. Tako je i bilo, skupismo se u 6:30, kava je bilo skuhana. Bilo je i nešto jače od kave. Rasporedili smo zadatke i krenuli smo s poslom. Svatko se uhvatio onoga u čemu je dobar. Ili u čemu je poznat. Jedan sudionik (podaci poznati redakciji), vičan rukovanju motorkom, tvrdio je da njegova supruga čim je čula zvuk motorke, da je bila sigurna da je to on. Radili smo, smijali se, nismo bili žedni i povezali se. Uslijedile su teme, sakrament ženidbe i svećeničkog reda, kao i laička tema Svetost ženidbe. Rad u grupi poticajan, možda i prekratak. Osjećam da smo ‘svi svoji’. Na plenumu konstruktivno razgovarali, uslijedila je Alka. Neizvjesne tri trke, pripetavanje i pobjeda nad kojom se nadvio oblak nepotizma. No, što je tu je.
Muška večer. Šta reći. U kratkim crtama, bilo je govora o: tramvaju, taksiju..zvonio je mobitel..bilo je za prigrist, malo se i osvježit…Ali najvažnije, bilo je iskreno, otvoren razgovor i duboke teme. Hvala svima na tome.
Petak je donio bračnu osamu i razgovor supružnika. Vjerujem da su svi ponovo upoznali divnu osobu u koju su se nekad zaljubili. Poslije podne, već smo jaki, slušamo o Kralježnici i gdje smo to mi pozvani biti kralježnica. A navečer – obnova zavjeta. Na početku, umjesto kajanja pogled u supružnikove oči i zamolba za oprost. Obnovili smo zavjete, a onda je poletio dron, koji nas je fotografirao na Krapanjskom molu. Nakon toga ples. I to ne bilo kakav, nego prvi ples sa svačije svadbe. Neki su imali i koreografiju, mislim da su se intenzivno pripremali prije Krapnja.
Predzadnji dan, donio je svijest da živimo u svijetu, iako nismo od svijeta. I da se tamo trebamo vratiti i tamo ga činiti boljim. Uslijedili su dojmovi, izgovoreni riječima, ali bilo je dovoljno vidjeti ta lica. Lica su govorila više od riječi sa papira. Na Balu anđela samo se otkrili jedni drugima, djeca su izvela svoj program (hvala tete čuvalice), uslijedilo je par viceva iz rukava, najvećeg Kursiljo vicmahera Vite, katolički rap u izvedbi teta čuvalica.
Naša reprezentacija, također u duhu Kursilja, nam kraju termina, ojačana i učvršećana u vjeri, sigurno je prošla neugodnu zapreku zvanu Gana, na radost prepune Betanije. Nedjelja je donijela rastanak, ali i odluku da zajedništvo ostaje i dalje. Do neke novog susreta, novog tečaja, nove Ultreje.
De Colores.
Par dojmova:
‘ Dobila sam duhovnu i emcionalnu okrepu za težak period koji me čeka..’
‘ Posebno mi se dojmila jednostavnost i opuštenost cijelog programa…’
‘Dojmila me se atmosfera među obiteljima. Mir koji se osjeća, druženje, prihvaćenost. Duhovno obogaćivanje, susret sa ženom. ‘
‘ Osjećala sam se cijelo vrijeme izdvojena iz vanjskog sviejta, osjetila sam veliki mir i u tom miru neke rečenice čula glasnije od ostalih. S ljubavlju ću ih ponijeti s ovog otoka i prebaciti u svoje svakodnevne molitve i razmatranja.’
‘ Posebno me se dojmilo ljubav, zajedništvo i iskreno prijateljstvo. Kad sam otvorila vrata pri ulasku, kao da sam ušla u Božji vrt.’
‘ Ovih dana podsjetila sam se koliko Bog djeluje tiho, ali snažno.’
‘ Najviše me dojmila bračna osama, koju ću definitivno uvrstiti u tjedni kalendar, tj. početi prakticirati jednom tjedno. Također me dojmila otvorenost svih bračnih parova, te spremnost na dijeljenje svoje intime – muška večer.’
‘ Lijepo je bilo što smo su grupi, koja je bila mala, reći svoj dojam, mišljenje, bez apsolutno ikakvog osuđivanja.’
‘ Nazirem promjenu, u obliku otvorenosti svog srca prema Bogu’
‘ Na Krapanj sam došla sa puno strahova, koji svi i ostaju na Krapnju. Jedini strah koji sada osjećam je novi – taj da će plamen koji je ugrijao moje srce s vremenom izblijediti’
‘Bog uvijek napravi pravu stvar u pravom trenutku. Došao sam na Krapnj pun pitanja, zašto se Bože baš takve stvari događaju meni i mojoj obitelji. Kao da osjećam neku ljutnju na Boga za moju trenuntnu situaciju. Tu sam upoznao nevjerojatne ljude pune duhovnosti, snage i ljubavi’
‘ Na ovom susretu posebno su me se dojmili ljudi’
‘ Osvijestila sam neke svoje mušice i kako one smetaju mom suprugu i trudit ću se to ispraviti, da budem prvernstveno bolja supruga.’
