Osvrt na 2. obiteljski termin na Krapnju (03.07.-09.07.2022.)

Početak Krapanja za mene počeo je krajem veljače kad su dodijeljeni rektori za obiteljske termine.  Nakon otvorenja prijava sve se jako brzo popunilo. Molitveno ozračje je  počelo kad sam s nekolicinom nepoznatih ljudi sad prijatelja krenuo na hodočašće u Međugorje te molio za nas animatore i sudionike koje dolaze na Krapanj, a u molitvama su bili cijeli Kursiljo i svi uključeni u rad Kursilja. Sami animatori su se  povezali zajedničkim druženjem i molitvom prije samog Krapnja

Došli smo u subotu a sudionici u nedjelju.  Iskoristili smo tu subotu da se još bolje pripremimo za dolazak sudionika i da im priuštimo što bolje ozračje boravka na našem otoku mira,ljubavi, prijateljstva i susreta. Dolazak sudionika samo je povećavao radost. Ukupno nas je bilo 60 odraslih i 90 djece što nije mala brojka. Napravili smo oko bungalova i šatorsko naselje da oni koji su avanturisti mogu dodatno uživati. Krapanj se lagano popunjavao ljudima koji žele rad na sebi. Iščekivanje, nevjerica, s puno pitanja u glavi gdje smo mi ovo došli sve je počelo ručkom i upoznavanjem odmah nakon te već poznata tema Tko sam ja? Svima je nakon teme kako su jedinstveni i unikatni dato na razmišljanje kako ih je Bog divno stvorio i dok je stvarao da nije pogriješio jer On ne stvara greške. Dok smo se kupali te riječi su nam još odzvanjale u ušima „Ti si moje ljubljeno dijete“. Drugi dan počeli smo žestoko te imali smo svjedočanstvo Traganje za vrijednošću i Kršćanski u svojoj crkvi i tema Milosni život. Od samog početka ljudi u grupama su bili otvoreni tako da je bilo kao da smo drugi tjedan na Krapnju a ne da smo tek počeli. Dok smo imali predavanja naši animatori za djecu borili su se s našom djecom i usput uživali. Svakim predavanjem naša povezanost je samo rasla i stvarala se obiteljska atmosfera što je i cilj jer tako najviše dobijemo. To večeri spontano smo se okupili na plaži s gitarom kao da smo se vratili u mladost kad smo to često prakticirali. Pjesma je predivna a s tim i naše povezivanje. Tim događajem je razbijena svaka sumnja da se katolici ne znaju zabavljati te je napravljen jedan korak prema većem zajedništvu.

Slijedeći dan je počeo radnom akcijom nezaobilaznim aktivnošću koja povezuje ljude nas muškarce a i prilika da ostavimo svoje trag na Krapnju, Andrijin najdraži dio. Taj dan smo imali temu Očekivanja od braka i uvod u Teologiju tijela. Teme kao i rad u grupama odvijali su se u najtoplijem razdoblju dana 11 i 15 sati. Kroz rad u grupama sve više smo se povezivali i uvidjeli koliko to ljudima fali, ta razmjena iskustava i dajem im nadu da nisu sami u svojim problemima da nas ima još. Vrhunac tog dana je bila ženska večer gdje su naše žene mogle uživati same u lijepom društvu uz zabavu, puno smijeha a i ono najbitnije ozbiljnih razgovora što muči svaku ženu. Muževi su se uspješno u to vrijeme borili sa svojom djecom.

Idućeg dana malo umorni ušli smo u jako tešku temu ali toliko potrebnu za nas obitelji. Obrađivali smo Sakrament ženidbe i čuli svjedočanstvo Teologije tijela. Teško je ostati ravnodušan nakon te teme i iskrenog svjedočanstva koje naoko izgleda jednostavno ali u praksi potrebno je puno rada na sebi da bi se došlo do tog. Uvidjeli smo da neprestano moramo raditi na svom braku. Taj dan smo imali još jedno snažno svjedočanstvo Zapreke i Kralježnica što nam je pokazalo kako ono što nas je do sad lomilo i bilo nam poteškoća sad nas je izgradilo da možemo biti potpora drugima i svjedočiti da uz Božju pomoć možemo sve. Taj dan je završio s muškom večeri što je bio pun pogodak za sve pa čak i one koji nisu skloni tako velikim okupljanjima. Bog je tu večer učinio nešto posebno. Bilo je svega što se nismo ni nadali. Svi su se uključili u organizaciju čak u sudionici i bili smo kao jedno. Bilo je ozbiljnih tema, zezanja, viceva, smijeha a i svirke. Večer je bila pun pogodak. S nama su bili i naši svećenici koji isto nisu skrivali zadovoljstvo kako im je lijepo bilo. Žene su s lakoćo uspavali djecu jer to čine bolje od nas.

Četvrtak je bio najvažniji dan koji je počeo molitvom na molu gdje smo se okupili svi pospani pogotovo muški dio koji je sinoć uživao. Teme su lagano uvodile u bračnu osamu tako da smo ujutro imali temu Komunikacija koja je objašnjena kroz Pjesma nad pjesmama. Djeca su imala svoj pokornički dio u crkvi dok roditelji su imali osamu tj. razgovor u četri oka što je u ovo vrijeme privilegija jer takav luksuz si ljudi teško mogu priuštiti. Na dojmovima s pokazalo koliko im je to bilo bitno a i sama ozarena lica i zahvalnost kad su se vračali iz osame. Vidjelo se koliko im je to trebalo i sam naš trud i umor oko čuvanja i one najmanje djece odmah je nastao. U tom vremenu osam bile su najveće napasti što je pokazatelj koliko je brak bitan za opstanak čovječanstva i s kojom ozbiljnošću se treba raditi na njemu jer jedino tako možemo naprijed. Te večeri smo imali ponovno vjenčanje tj. obnovu zavjeta. Tu je došao do izražaja plod muške večeri kad smo išli po mlade da ih odvedemo na vjenčanje koje treba uslijediti. Taj dio je bio jako zanimljiv, pun radosti i oduševljenja kako nas muškaraca tako i žena koje nisu to očekivale. Obnova je prošla u miru i ljubavi.

Idućeg dana petak kad sve poprima drugačiji smisao koji je ispunjen radošću i veseljem. Tema je bila Duh Sveti i svjedočanstvo Svijet i mi. Tu je došlo do izražaja kako osluškivati poticaje i kako na njih reagirati tj. ne oglušiti se na ono što nas Bog zove. Uvod u Prijateljsku zajednicu i dojmove koji su slijedili bilo je svjedočanstvo hodočašće u Međugorje gdje se nadovezuje na jutarnju temu kad te Bog zove ne možeš ostati ravnodušan. Dojmovi su bili vrhunac za nas animatore jer smo vidjeli s čime su se svi ljudi borili kroz sam dolazak na Krapanj i cijelo vrijeme dok su tu bili. Plodovi su veliki to je ono što vidimo a gdje je ono što se treba još ostvariti. Vrijeme će pokazati. Zadnja večer kao i uvijek završava balom anđela gdje otkrivamo tko je molio za koga i oduševljenje koje povezuje na dubljoj razini. Sve u svemu još jedna divna noć. Ljudi su otišli puni dojmova na počinak.

Sam odlazak sudionika je bio pun sjete da li će se ovo ikad više ponoviti. Hoće već iduće godine ali s nekom drugom ekipom.

Ovo ne bi bilo izvedivo bez naših animatora za djecu ( Tea, Karolina, Borna, Margareta, Luka i Mario-hvala vam! ) oni su odradili lavovski posao, kapa do poda.

Naravno bez teta u kuhinji koje su bile raspoložene za suradnju i pomoć u svakom trenu. Domar Željko koji je popravljao svaki nestašluk naše djece i pomagao nam u svemu.

Svećenici su nam bili potpora u svemu vodili su naše stado prema Kristu i bili dostupni u svakom trenu za ispovijed, razgovor pa i riječ ohrabrenja i potpore. Hvala vam.

Naši molitelji bez vas ovo ne bi mogli izdržati, vi ste nam davali snagu a posebno se to osjetio kad je bila bračna osama. Hvala van na trudu i vašem uloženom vremenu. Bog će vam uzvratiti stostruko.

I za kraj ma koliko je bilo naporno i zahtjevno naše zajedništvo i molitva je pobijedila.

Mogu samo reći onu poznatu od našeg Olivera „Vridilo je“

Zlatko

Dojmovi:

Posebno me se dojmio rad u skupini jer sam se više otvorila prema Bogu i upoznala sebe.  Od sad ću hodat s Gospodinom, što do sad nisam u tolikoj mjeri koliko sam htjela.

Otvorenost i spremnost ljudi da pričaju i govore  o svojim nesavršenostima, problemima i padovima. Svjedočanstva ljudi su, mislim, temelj i bit ovog mjesta uz, naravno, živog Krista bez kojeg ništa ne bi bilo. Grupa nam je bila doslovno od Boga poslana. Hvala svima što su bili nadahnuće i potpora.

Dojmila me se skromnost i jednostavnost življenja svakidašnjeg života, svjedočanstva ljudi i rad u grupama, divni ljudi, zaista svi koje sam ovdje upoznala.

Rad u grupama u kojem smo doživjeli iskustvo drugih i podijelili događaje iz naših života što nemamo priliku činiti u svakodnevnom životu.

Posebno me se dojmio rad u grupama. Promijenit ću pogled na svog muža i određene svoje reakcije.

 

Podijelite objavu

Share on facebook
Share on twitter
Share on email
Share on print
Share on whatsapp
Share on telegram
Skip to content