Osvrt na 3. srednjoškolski termin na Krapnju (21.08.2021.-28.08.2021)

Iskreno ne znam kako započeti ovaj osvrt. Jednostavno kao da sam ostala bez riječi, a možda je razlog tomu da je ovogodišnji 3. srednjoškolski termin riječima neopisiv. Ipak, pokušat ću vam dočarati koliko je ovaj termin bio poseban.

 

Termin su, uz vlč. Andriju Vrane, pratila još dva svećenika, vlč. Roko Ivanović i vlč. Kristijan Perić. Sudionike je animiralo 13 animatora pod vodstvom rektora Leona Matuze. Nekoliko se stvari istaknulo i obilježilo Krapanj poput međimurskog benda „Božji dlanovi“. Nismo imali samo nekoliko talentiranih solo svirača i pjevača, već cijeli band. Svojom skladnošću i nadarenošću ispunili su nam srca pjesmom i Božjom ljubavlju. Također, posebna je bila i kiša koja nam je bila veliki uzor. Sigurno se, dragi čitatelji, pitate „Kako je to moguće?“. Kiša je natopila suhu zemlju, dala joj je važan sastojak da tlo bude plodno. Naučili smo da tako možemo i mi davati Božju Riječ žednim srcima. To su tek dvije od mnogih milosti koje nam je Bog pružio.

 

3. srednjoškolski termin nije počeo u subotu 21.8.2021. Mi, animatori svoju smo avanturu započeli već u srpnju, dobrom i dugom duhovnom pripremom. Molili smo tridesetnicu svetom Josipu i devetnicu svetom Nikoli biskupu. Prvi dan zajedničkog življenja smjestili smo se i upoznali. Međusobno smo podijelili svoja očekivanja i krenuli u sedmodnevnu avanturu. Nedjeljnu misu proslavili smo s narodom. Dan je završio večernjim pub kvizom u kojem su sudionici, ali i animatori pokazali svoje znanje. U ponedjeljak je kiša onemogućila igre bez granica, stoga su se sudionici pobliže upoznali neformalnim druženjem. Utorak je obilježila rasprava o predbračnoj čistoći u kojoj se pokazalo razvijeno razmišljanje mladih ljudi. Slijedeći dan, kao i na svakom terminu, iskusili smo cjelodnevnu šutnju. „Šutjeti nije pasivna radnja!“, poručuje vlč. Andrija. Šutnja je završila klanjanjem i meditacijom koja nas je odvela s Isusom na pučinu nemirnog mora. Ispunjenih srdaca i odmorenih duša bili smo spremni na novi dan i radnu akciju. Dan smo započeli jutarnjom molitvom na molu. Istog smo dana ispratili Sunce misom u Cezareji. Svećenici su uistinu nasljedovali Krista perući svima noge. Četvrtak smo završili pjevajući karaoke. Petak je vrlo brzo stigao. Balom anđela priveli smo čitav termin kraju.

 

Drugi mi je put na Krapnju, a prvi kao animator. Istina, bilo je mnogo izazova, napasti i kušnji, no vjera je bila jača. Bog me pozvao da animiram, iako sam sama ponekad posumnjala u to. Drago mi je da je Bog vrlo brzo utišao moje strahove i dao mi hrabrosti jer uistinu su bezbrojne milosti koje Bog daje onima koji ga slijede. Dopustila sam Mu da me pretvori u kišu za druge. Tako su i svi animatori. Trinaest različitih ljudi i trinaest različitih ćudi koje je rektor uskladio pod vodstvom Duha Svetoga. Zajedno smo djelovali poput obitelji.

Smijali smo se, plakali, šutjeli, razgovarali… Sklopljena su nova prijateljstva, stara obnovljena, a vjera učvršćena. Krapanj je još jednom učinio svoje!

Podijelite objavu

Share on facebook
Share on twitter
Share on email
Share on print
Share on whatsapp
Share on telegram
Skip to content