Predzadnjeg tjedna mjeseca srpnja godine Gospodnje 2026. kuća Emaus na otoku Krapnju je ugostila 19 obitelji žednih susreta sa samim sobom i Bogom u braći ljudima.
Uvodne kušnje prije samog termina su svoj vrhunac doživjele na putovanju prema Krapnju kada se većini suradničkih obitelji zbog prometnih gužvi i nevremena trajanje putovanja poduplalo pa se dogodilo da neki sudionici dočekuju suradnike umjesto obratno 😊
Više nije neobično da krapanjski obiteljski termini ugoste veliki broj djece (ovaj puta 68), da su lica sudionika dijametralno suprotna na završnim dojmovima u odnosu na početno predstavljanje, da su mnogi parovi nakon dugo vremena u razgovoru susreli jedan drugoga, da je bilo puno smijeha i radosti, da su donesene brojne odluke za život nakon Krapnja.. no ovaj tjedan je ipak u mnogočemu bio poseban i sve dignuo na neku novu razinu sa tzv. „all in one“ svestranim, kompletnim osobama.
Tako da smo bili blagoslovljeni sa 5 svećenika u terminu (Andrija Vrane, Siniša Blatarić, Josip Biškup, Robert Medved, Krešimir Šaf) različitih karaktera, duhovnosti i načina lomljenja Božje Riječi koje je samo Duh Sveti mogao spojiti u ovaj termin. No ta svećenička uloga nije sve, njih smo mogli vidjeti kako sudjeluju u svim ostalim operativnim ulogama: spremanje iza obroka, prebrisavanje stolova, svakodnevno posluživanje lubenica (kojih su dovezli da ima i za termin iza nas), narezivanje i posluživanje suhomesnatih proizvoda na muškoj večeri i balu anđela, višesatno sudjelovanje u radnim akcijama pa i čuvanju i zabavljanju djece pri bračnoj osami.. pa i da izvedu iz kuhinje i naše kuharice zadnji dan, daju im poklone i da ih ispratimo aplauzom.. a sve to uz atmosferu radosti koju su širili svojim osmijehom, opuštenošću i pošalicama.
Sljedeće svestrane osobe su bile tete i stričeki čuvalice (njih čak 7) koji su osim super odrađenih osnovnih uloga čuvanja veće i manje djece sudjelovali i na radnim akcijama i obogatili nas sviranjem više instrumenata na Sv. Misi i klanjanju.
A suradnici (ili „svjedoci“ kako ih je nazvala jedna sudionica) sve i da su htjeli biti drukčiji, teško da su mogli uz takve kapetane rektore koji su uvijek prvi potegnuli kad je trebalo.. Zamislite tu silnu organizaciju prije Krapnja, pa kušnje u obliku kašnjenja u dolasku, bolesnog djeteta, vanrednih promjena u satnici zbog istovara, farbanja i građenja 2 velike nove kućice… a rektore vidite posvuda – u brisanju posuđa u kuhinji, čišćenja WC-a, baš svakom dijelu programa i najavama između, skupljanju novaca za brod i ispraćanju sudionika dok i sami trebaju spakirati sebe s petero djece, organiziranju čak i ručka za suradničke obitelji prilikom povratka s Krapnja – i to sve s velikim OSMIJEHOM. Hodajuće reklame radosnog kršćanstva.
Bilo je tu i još posebnosti, kateheza i Misa za djecu u crkvi dok traje program za odrasle (s nikad duljom dječjom molitvom vjernika), plesnim tečajem za parove s profesionalnim učiteljima nakon obnove zavjeta i još toliko toga, ali više od ovih nedostatnih riječi mogu reći slike i dojmovi samih sudionika:
Mogu reći da mi je Bog posvijestio da je meni moja supruga dio Božjeg plana te da mi je glavni zadatak očuvati ju za vječni život.
U svakom sam čovjeku/osobi u ovom tjednu doživjela Boga, osjetila sam ga u tuđoj djeci, svojoj, u svima koji su svjedočili i u onima s kojima sam vodila kratke razgovore, a u svom sam mužu uvidjela najljepše osobine.
Najvažnije mi je bilo vrijeme provedeno s mužem jer smo nakon dugo vremena proveli vrijeme koje odavno nismo imali.
Jedna rečenica mi se urezala u glavu i srce, a to je: „Mogu sam je bit pakla!“. Ubuduće ću pristati na pomoć i više ću biti ponizna supruga koja će prvo saslušati muža pa tek onda reagirati.
Jesam, poticaj za biti bolja tj. drugačija supruga, majka, kćer, sestra, prijateljica. Smirenija, mudrija i razboritija. Poticaje za većim radom na sebi, a manjim kukanjima. Za većom zahvalnošću, a manjim čekanjem da stvari budu bolje. Također, tu je i poticaj za većim angažmanom u zajednici, župi i obitelji.
Najvažnije da sam se ponovno povezao sa ženom, da ražarim našu Bogom danu ljubav koja se uspavala, ugušila svakodnevnim životnim obvezama i brigama
